Danas smo bili vrlo aktivni.Obilježavajući svoju prvu godišnjicu osnivanja, Stanica HGSSa Orebić je izvela vrlo zahtjevnu vježbu potrage i spašavanja unesrećenog na južnim padinama Svetog Ilije. Odmah po dojavi oko 09:30 na teren izlazi ekipa od 20tak GSSovaca i prateće logistike sa potražnim psom Bepom koji vrlo brzo locira unesrećenog na teško pristupačnom terenu iznad sela Karmena na visini od cca 400 m N/M. Planinari su vrlo brzo uz pomoć motornih pila očistili moguću trasu spuštanja unesrećenog.
Nakon pružanja prve pomoći i pakiranja u Marinerovu nosiljku pristupa se transportu dužine oko 500 m niz sipar i par vertikala tehnikom kosog i vertikalnog spuštanja niz konop. Spuštanje je zahtijevalo više sidrišta kako u stijeni uz korištenje dviju akumulatorskih bušilica tako i drugih uz korištenje dostupnih prirodnih sidrišta. Uz Alena kao pratitelja Marinera sa unesrećenim, naknadno se sa Bepom spustio i Darko i još nekolicina učesnika akcije.
U vježbi su sudjelovali osim članova HGSS Stanice Orebić, članovi Stanica Dubrovnik i Makarska te buduće Stanice Vinkovci (HPD Dirov Brijeg) te planinari PD Sveti Ilija. Obzirom na nedavnu vrlo uspjelu akciju spašavanja u Kapetanima iznad Orebića i ovu zahtjevnu vježbu te podršku koju Stanica i naše Planinarsko društvo ima od Općine Orebić, Turističke zajednice i HTP Orebić dade se zaključiti da Orebić u novu ljetnu sezonu u kojoj se očekuje još više avanturista ulazi daleko spremniji nego lani. Truditi ćemo se da budemo još bolji.
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jadanaes ura
ni kokota.
