Eto i to doživismo čudo. Nakon prošlogodišnje inicijative našeg PD, nakon sjednice
orebićkog Poglavarstva održane ispred Stare kućice 20. travnja, počelo je, počelo...
Vratimo se malkice u prošlost. Počelo je 1908.godine, kad je nadvojvoda Karlo
Habsburški, kasniji austrougarski car, naredio svojim podanicima da se do
podnožja Vrha Svetog Ilije, od sela Urkunića, uredi put. Napomenuti vrijedi da je tih
godina Austro-Ugarska monarhija diljem naše obale masovno i vrlo kvalitetno
gradila mnoge mule, rive, lanterne, cisterne i još mnogo toga lipoga. Oni su gradili,
a mi nismo sposobni to ni održavati. Put koji i danas dobrim dijelom još
postoji je sagrađen tih godina ali isto tako i "Stara kućica" 1908. godine zbog
Karlove želje za lovom na pelješke čagljeve. Karlo je stvarno, doduše inkognito, i
boravio jednom u lovu na čagljeve na Sv.Iliji sa svojom brojnom carskom svitom.
Eto sto godina nakon Karla ostala je kućica u komadu kao i pojilo za beštije ispod
iste a i put se još dobro drži. Najslabija Karlova karika je ispala Stara kućica.U vrlo
zanimljivim zapisima iz bilježnice Stjepana Franasovića u Pelješkom zborniku 3.
nalazi se podatak o „ Iliji „ :
„ Oko 1908. godine sagrađen je planinarski put do kućice
pri vrhu brda Sv. Ilija o državnom trošku. Na visoravni brda, u borovoj šumi
sagrađena je planinarska kućica s gustijernom. Kućica je bila opskrbljena svim
osnovnim potrebama,kao štednjakom,stolom, sjedalicama, krevetima, tanjurima itd.
Povod za ovu izgradnju i nalog za izvršenje bio je taj što je ondašnji Nadvojvoda, a
kasnije car Karlo, trebao doći u lov na čaglje. Nadvojvoda Karlo je doista bio i došao
sa svojom lovačkom i drugom pratnjom. Ostao je samo jedan dan i vratio se natrag
a da nije dolazio u doticaj s vlastima niti narodom...U to vrijeme, tj. kada se gradio
put za brdo Sv. Ilija, Stjepan Lipanović ulovio je u blizini svjetionika „ Sestrice“,
ogromnu hobotnicu težine oko 20 kg. Izgledala je kao neki monstrum. Kupili su je
radnici koji su gradili planinarsku kućicu na brdu SV.Ilija i gore skuhali i pojeli.
Očito, da su imali zdrave i snažne zube... „
Dakle skupismo u zadnjih par godina svakojakih mozgova i mišljenja, od
sveučilišnih profesora do "bauštelaca". Zaključak je bio da kućica zahtijeva hitnu
obnovu.Općinsko Poglavarstvo je za prvu fazu radova; znači rušenje dotrajale
ploče, nalijevanje cirklaža, izradu visokog potkrovlja i natkrivanja kućice, odobrilo
100.000 kn. Druga faza podrazumijeva opremanje i kompletno uređenje kućice
koja bi u konačnici predstavljala atraktivan planinarski dom gotov do početka
slijedeće turističke sezone. Radovi su se već dobrano zahuktali, ploča je srušena,
a šut iznesen na za to predviđeno mjesto. Uz HGSS smo zatražili od MORHa
korištenje helikoptera za prenos materijala. Naš zahtjev je odobren tako da idućih
dana očekujemo helikopter...
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jadanaes ura
ni kokota.