Ovog utorka je Stanica HGSSa imala svoje prvo pravo, k tome i vrlo uspjelo,
vatreno krštenje. U 17:38 Centar 112 u Dubrovniku zaprima dojavu o
nestanku 53-godišnje Rosalie Staller. Gospođa Rosie,
inače velika avanturistkinja je krenula oko 10:00 iz kampa u Vignju, gdje je
odsjela sa suprugom Dieterom, brdskim biciklom prema napuštenom selu
Gornja Nakovana. Došavši u selo, iz samo njoj poznatih razloga, kreće dalje
prema JZ obroncima Svetog Ilije (priko Franove) gdje se tumarajući skoro
neprohodnom stazom posve gubi te se javlja suprugu koji obaviještava 112,
a oni nas. Odmah po dojavi naša Stanica pokreće opsežnu i brzu potragu jer
je noć bila na pragu. U stalnom telefonskom kontaktu zaključujemo da se
nalazi na sjevernim obroncima Ilije i da je u solidnom stanju sa malom
zalihom vode i hrane i baterijom mob pri kraju.
Negdje istovremeno suprug nalazi dva mještanina Pelješke Dube i sa istočne
strane s mora pretražuju obalu. Nakon bezuspješne potrage okolice Lovišta i
uvale Bezdija, Mala Duba i rta Osičac te niza kontradiktornih informacija od
izgubljene i od ostalih sudionika, te bezuspješne točne lokacije mobitela
razmišljamo o nastavku potrage oko Trpnja i Dube. U zadnji čas stiže dojava
da su je čuli negdje u brdu iz barke. Brzo se organiziramo te nas 8 ponovo
kreće za Bezdiju te sa dvije barke nakon 20-tak minuta vožnje stižemo do tog
mjesta. Dio ekipe oko 21:00 kreće u brdo i nalazi Rosie i biciklu(!), koju je
ona satima nosila na leđima kroz neprohodnu džunglu gdje sigurno duuugo
čovjek pristupio nije. Rosie (i bicikla koju nije htjela ostaviti) je sigurno
spuštena u barku točno u ponoć i prebačena do kampa. Najgore je bilo
našem jadnom Vladu koji je cijelo vrijeme morao nositi taj fatalni bicikl. A što
dodati još...
Nikome od nas nije bilo jasno kako se Rosie zatekla na tom mjestu gdje ni
čagalj ne zalazi. Osim dosta ogrebotina posljedica nije bilo tako da je bila
nepotrebna i pomoć liječnika.
U akciji su sudjelovali, pored 5 članova Stanice HGSSa Orebić, članovi DVD
Viganj i DVD Kuna, šumar Hrvatskih šuma i lokalno stanovništvo.
Svima veliko HVALA, a Rosie je i tako platila misu u Gospe od Anđela.
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jadanaes ura
ni kokota.
