Bilo nas je devetoro, bilo je vruće, a vidjeli smo i njega, velikog gazdu.
Išli smo ovog puta ranije obzirom na očekivanu vrućinu. Društvo nam
je radila i ekipa korčulanskih (nažalost vrlo rijetkih) planinara. Opet smo,
zbog ljepote, obišli Barine i Vrh Kontije (700 m N/M). Trave Ive ima u
obilnoj količini, stolisnika isto kao i dubačca, tako da smo popunili
čajne zimske zalihe. Sakupili smo nešto i neocvale kadulje iz hlada,
malo kičice, gospine trave i smilja. Ekipa je dugo sjedila na toplom
kamenu i upijala svaki atom ljepote dolje negdje ispod.
U povratku smo, u nadi dobrih fotki, obišli i pojilo kraj kućice.
Tamo sve mirno, ali na obližnjim pojilima veselje, tri odrasla poskoka
od kojih jedan na grani. Pitao sam našeg šumara Mladena jel pamti
da poskok u lipnju visi po stablima, znate i sami što je odgovorio.
Možda i preporuka na oprez. Dalje, što reći??
Opet i ponovo gomila ljepote, gromke tišine i mira, masa zujalica
natiskanih na gomili cvijetova. Što dodati !
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jadanaes ura
ni kokota.