PD SV.ILIJA OREBIĆ

Što bi voli posli pravog dažja, navonjat se zemlje i morača
Što bi voli kako nekad davno, zaspat slatko u hladu rogača...
E baš smo se nauživali, od mirisa zemlje nakon obilnih kiša, gomile
rascvalog cvijeća, prekrasnog pogleda na Kanal s Barina i igre sa
žabama iz obližnje lokve.Nabrali smo i trave ive, dubačca i hajdučice
da se nadju za čaj ove zime te konstatirali da od gospine trave ove
godine nema ni traga. Endem Svetog Ilije, Dalmatinska iglica, čiji
cvijet krasi pečat s Vrha, taman sad postiže vrhunac ljepote.
Barine, visoravan stisnuta između Zmijina brda, Barinskih vrhova i
ruba prema jugu a nepravedno zaobiđena u markiranim stazama u
ovo doba godine izgleda neodoljivo, posebno pogled prema jugu.
Obzirom na broj žaba u obližnjoj lokvi nebi se baš dalo zaključiti
da zmija ima u nekom većem broju. Još jedan dan u raju smo
zaključili slasnom buzarom od kozica i plodova mora. Di ćeš bolje!
I kad će više ta nedjelja...