Jučer je ekipa planinara i HGSSa bila opet vrlo aktivna. Išli smo na Staru
kućicu koja je doista u jadnom stanju i koja traži hitno renoviranje.
Odmah su došli i naši dragi gosti konji. Ekipa se podijelila na dio za Vrh
sa zadaćom postavljanja novog pečata na Vrhu i dio zadužen za čišćenje
i markiranje dijela puta prema Kablu. Pečat je ugrađen neposredno uz
ploču na samom vrhu i to kao dupli jer je našem društvu javljeno da pečata nema i to iz samog vrha HPSa. Sad su dva pa će ih valjda uspjeti pronaći drugom prilikom.
Uskoro stiže i onaj naš stari sa cvijetom Dalmatinske iglice koji će se nalaziti u kutiji na samom Vrhu. Drugi dio ekipe je motornim pilama očistio
najkritičniji dio puta od Kabla pun srušenih izgorjelih borova te je taj dio
ponovno i markiran.Na novoj Kućici smo zatim ponovili gradivo iz gradela,
počastili goste iz Korčule i sa našim prijateljem Markom iz Slovenije
napokon riješili sva otvorena pitanja između naše dvije zemlje, a naročito
pitanje ZERPa koji je riješen brzinski uz dva kila vrnuta na gradelama i
crnim pelješkim nektarom uz obostrano zadovoljstvo. Usput smo obnovili i
helidrom koji neumorno uništavaju divlji gudini te planirali nove akcije
posebno na Staroj kućici već idućeg vikenda. Još jedna krasna nedjelja
provedena u društvu dragih ljudi i neodoljive ljepote našeg Ilije
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jadanaes ura
ni kokota.