24. veljače se navršava šest godina od slavne borbe našeg Društva
protiv moćnika, stranih i domaćih, koji su htjeli nepovratno uništiti
neponovljivu ljepotu našeg Svetog Ilije, otjerati muflone i puhove,
zatrpati zemljom narcise i kockavice i definitivno uništiti omiljeno
izletište kako naših tako i planinara iz cijelog svijeta.
Toga dana je naše Društvo organiziralo prosvjedni izlet na Iliju pod
motom Svi kontra radara. Odazvala se je impozantna brojka od
oko 500 planinara i ljubitelja prirode, za koje je naše Društvo,
nevremenu uprkos, organiziralo topli obrok i piće kod Nove kućice.
U planu uništenja našeg brda je stajala instalacija ostarljelog američkog
radarskog smeća, plaćenog stotinama milijuna US$, kodnog imena
FPS-117, a koje je uprkos desecima pogodnih lokacija, bolesnim
idejama neupućenih i bahatih onomadnih moćnika, trebalo biti
divljačko uvaljeno u njedra samog vrha Svetog Ilije. Naše Društvo je
onomad promptno reagiralo, slalo dopise na desetke adresa, prikupilo
tisuće potpisa nezadovoljnih, organiziralo izradu elaborata o neodrživosti
sulude ideje, reagiralo na sve moguće i nemoguće načine i izazvalo
pravu lavinu reakcija koja je na kraju rezultirala definitivnim odustajanjem
od instalacije čeličnog monstruma i biranjem druge lokacije koja je
i do sada bila devastirana gomilom vojno-civilnih metalnih rogova.
U borbi protiv radara su nam jako puno pomogli korčulani vođeni
Društvom prijatelja modro-zelenih vrijednosti Petar Guinio kao i mnogi
znani i neznani dragi prijatelji diljem naše Domovine. Ovom prilikom
još jednom svima veliko HVALA. Promptno je reagirala i vlast podnijevši
prekršajne prijave protiv dvoje organizatora izmislivši razloge,
ali smo ipak sve to progurali i najvažnije u svemu je to da je naš
prelijepi Ilija ostao onakav kakav jest i da smo mi tu da se potrudimo
da tako i ostane, nama i našim potomcima za odmor i uživanje...
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jadanaes ura
ni kokota.