Ovog vikenda u organizaciji HPD Sveti Jure iz Zagvozda održani su Dani
dalmatinskih planinara na Turiju kod Zagvozda. Došli smo u subotu navečer
u društvu naših prijatelja iz Blata, Dubrovnika, Korčule i Zagreba, nas ukupno
18. Odmah smo podigli logor, upalili vatru i prišli gradelama.
Evo da svih spomenem. Naša najmlađa planinarka Ena i najstariji Luko,
potom Mira (jedina iz Dubrovnika ?!), naš dragi Vlade iz Blata,
korčulani Ivanka, Nikola i Ranko, jedna mala Iva iz Zagreba, naš vozač Ziro,
te Sanja,Nata,Jadre,Tonči,Mario,Denis,Antuka, Andy i ja.
Nakon gradela pala je pisma i obilazak cijelog kampa.
Ujutro su planinari (njih oko 200) krenuli prema Svetom Juri 1762 m,
kao zahtijevnijoj turi,oko 7 sati i nešto lakšoj do Svetog Roka 1224 m,
oko 6 sati.
Dio naše ekipe je išao u Zagvozd posjetiti legendarnu Mlikotinu lokvu te
Crveno i Plavo jezero u Imotskom. Putem smo se počastili izvrsnim šumskim
jagodama. Na Crvenom jezeru smo sreli i našeg frenda, turističkog vodiča
Thomasa koji je često na našem Iliji,u društvu vesele njemačke motorističke ekipe.
Uslijedio je zatim organizirani planinarski ručak, izvrstan fažol, nakon kojeg su se
sastali predstavnici dalmatinske planinarske koordinacije. Ponosni smo
obavijestiti cijelu našu virtualnu web zajednicu da je naše planinarsko društvo
dobilo čast da slijedeće godine organizira Dan dalmatinskih planinara.
Ovim putem zahvaljujemo organizatoru planinarskom društvu Sveti Jure iz
Zagvozda, DVD-u Orebić na ustupljenom kombiju, našem crazydriveru Zirou,
kapetanu trajekta Ivu koji nas je čekao i svim znanim i neznanim dragim ljudima
koji su pomogli da naše druženje protekne u izvrsnoj atmosferi.
Hvala i nebu na milosti što nije bilo kiše.
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jadanaes ura
ni kokota.
