Nikad nemojte stajati izmedu psa i drveta

Mrzim hrvatski!!!

Da, ja mrzim hrvatski. Proklet bio. Zajeban je do bola. Mrzim ga. Zagorčao mi je život. A naravno u svemu tomu je pripomogla i profesorica m. b. (!to ime pišite malim slovom!). Ona mi je zgadila školu i život , dobro i drugi profesori malo ali uglavnom ona. Ne mogu ju smislit čovječe, eee.
Evo nekoliko primjera:
Kada imamo lektiru uvijek prvo prozove štebere pa onda mene tako da se osramotim pred svima kako ja pod milim Bogom ništa ne znam. A znate li zašzo??? Zato što njezini miljenici nagrebu sve i svasta pa onda ako ponovimo nešto njihovo ispadnemo glupi jel više nemaš šta za reći. Naravno njoj je to sigurno zabavno i meni bi bilo, ali to ti je to. Jednostavno život je okrutan. Ili kada smo se prijatelj i ja šalili i lagano udarili u rame(ima neka jadna fora) moj prijatelj je onako bezveze reko naglas pred profesoricom: "Udario me", a ona meni: "Hoćeš li da ja tebe udarim!". Ja si u glavi mislim:"ludludludIdi u tri biiiiiiip materine, ako me udariš nećeš živa ostat, mamu ti biiiiiip!" Jednostavno ju mrzim iz dna duše. Nekad kada ponavljamo staro gradivo ili učimo novo prozove mene i postavi mi neko pitanje za koje zna da ja neznam odgovor, ali ipak. Mora me osramotit. Ne događalo se ovo samo meni nego i još nekima iz razreda. Ista priča vrijedi i za njih. Ima jos dosta toga ali da sve napišem bilo bi duže od Biblije. Kraj.

reci nešt <(1)>