ZAGONETKE ČOVJEČANSTVA: EGIPAT (drugi dio)

MISTERIJI I KRIPTOZOOLOGIJA

Get your own Poll!

"Najljepši je doživljaj susret s tajanstvenim. On je izvor svake stvarne umjetnosti i znanosti. Ko nikada nije imao ovo
iskustvo, ko nije sposoban ni za kakvo oduševljenje i ko ne moze da se zapanji od Čuđenja, on je isto kao mrtav. Njegove oči su zatvorene!"Albert Einstein

Šta o misterijama misli Arthur C.Clarke(moj uzor)
Tri vrste enigmi
Misterije se pojavljuju u toliko oblika i veličina da ih je gotovo nemoguće svrstati. Jedan je koristan način taj da ih podijelimo i nazovemo misterijama prve, druge i treće vrste
Misterija prve vrste je nešto što nas nekoć krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja protumačeno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave; jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga. Prethistorijskom čovjeku ona je jamačno ulijevala strah, čak užas. Nije je uspio objasniti ni na koji način osim kao djelo neke nadmočne inteligencije; pročitajte u Knjizi postanka, kad Jehova govori Noi (Nuh a.s.) da ce nebo obilježiti svojim znakom...
Pravo objašnjenje duge moralo je pričekati potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili kapljicama vode koje lebde na nebu...
Još veće strahopoštovanje od duge izaziva aurora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih čestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko polje zadržava u gornjim slojevima atmosfere. Još i sada valja proučiti
mnoge pojedinosti, ali u pogledu općih principa aurore nema više sumnje.
Dakako - a to će vam spremno potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnjenje« nije konačno: iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po sebi?...
Misterije druge vrste su nepoznanice koje još jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Često je neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine podjednako dobri. Najspektakularniji suvremeni primjer je, dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja sežu od psihičkih manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije, lanac spremnih tumaca niže se od totalnih luđaka do trijeznih znanstvenika.

Druga je tajna, koja ne pobuđuje takve strasti, velika morska zmija. Većina bi zoologa posve spremno priznala da golema neidentificirana morska bića mozda postoje - i možda su, kao u slučaju resoperke (coelacantha) čak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni, jednog bismo dana to morali moći dokazati.
Ako izuzmemo zlu sreću, većina se tajni druge vrste naposljetku riješi i prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je naraštaj imao najvecu srecu od svih dosadašnjih. Pronašli smo odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na pitanja kojih su se rješenja nekoć činila sasvim nemogućim...
Ipak, ima nekih tajni koje će možda zauvijek ostati tajne druge vrste. To osobito vrijedi kad je riječ o povijesnim događajima; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema načina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli način kako da gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i posve nemoguće - možda ih nikad nećemo saznati. Znanstvenici su sretniji od povjesničara, jer priroda ne uništava dokaze; sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju odgovor.

Misterije treće vrste su najrjeđe i o njima se moze vrlo malo reći; neki skeptici tvrde da one čak ni ne postoje. To su pojave - ili događaji - koji se, čini se, ne mogu racionalno protumačiti; u slučajevima gdje kao objašnjenja postoje teorije, ove su još fantastičnije od samih »činjenica«.
Možda je stopostotna tajna treće vrste nešto tako strašno da je - čak i kad bi materijal postojao - čovjek radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je neobičan fenomen poznat kao spontano samozapaljenje.
Ima mnogo zabilježenih slučajeva poduprtih, kako se čini, nepobitnim medicinskim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo kratkom vremenu progutala strašna vrućina koja je često doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa čak i odjeću žrtve!

Ljudsko tijelo obično nije tek tako lako sazeci; zapravo, potrebno je prilično mnogo goriva da bi se ono spalilo. Čini se da nema načina da se ova tajna ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi poželio da ih bude?
Manje je zaprepaštujuća, premda ponekad vrlo zastrašujuća, misterija treće vrste Poltergeist (od njemačkog doslovno »bučan duh«). Premda treba kad su u pitanju paranormalni fenomeni biti poprilično skeptičan, zato što neobične pojave zahtijevaju i potvrde izvanredno visokog standarda, ipak ima upečatljivih dokaza da se mali predmeti bez ikakva fizička povoda mogu pomicati ili čak materijalizirati. Iza te pojave najčešće negdje nalazimo neko preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu - preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve neparanormalnim sredstvima, ta pojava - koja se uporno pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razdoblja - nagovještava da se neobične stvari ipak dogadaju...
Ništa nije važnije od uvjerljive demonstracije nekoga neobičnog događaja izvan granica prihvaćene znanosti; upravo takvim otkrićima znanje napreduje. Međutim, sve dotle dok nema neke prihvatljive teorije ili upotreblji-ve hipoteze koja bi pojavu objasnila, možemo o njoj reci malo što razborita. Malo što frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se čini, ne dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja.
Ako doista postoje, tajne treće vrste brzo uznapreduju u tajne druge i naposljetku u one prve vrste. Savršen primjer za to je otkriće radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeća. Znanstvenike s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkriće da određeni sastojci urana neprekidno emitiraju energi-ju. To otkriće nije bilo samo potpuno neočekivano, nego se i suprotstavljalo svemu što je tada o fizici bilo poznato. Međutim, ubrzo su bile utvrđene neprijeporne činjenice, što je u vrlo kratko vrijeme dovelo do prvoga pravog shvačanja atomske strukture.
Nema sumnje, svijet je tako neobično i divno mjesto da će zbilja uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek ce biti nepoznatih stvari, a mozda i takvih koje ne mozemo spoznati.

Arthur C. Clarke

petak, 14.01.2011.

Egipat se nalazio pod vodom gotovo 250.000 godina, izuzevši područje Sahare i gornje doline Nila. Tijekom vremena, pojavljivale su se nove površine zemlje, no potrajalo je još dugo vremensko razdoblje prije nego što je velik dio danas poznatog Egipta postao pogodan za život čovjeka. U plodnom području Gornjeg Nila, kasnije poznatog kao "Dolina kraljeva", najprije je živio savez plemena crne rase, koji je imalo organizirano uređenje. Ljudi su živjeli u šatorima i u pećinama, a vrlo su rano ovladali korištenjem zaprežnih životinja. Budući da su morali trpjeti od napada divljih životinja koji su izazivali velike žrtve - kao na drugim dijelovima planeta - nacija je bila slaba, neprekidno ugrožena unutarnjim nemirima, sukobima i napetostima. Mir je uslijedio tijekom druge vladavine, kad je vladao kralj Raai. Bio je to mudar čovjek i vjernik, sposoban za duboki uvid u zakone svemira. Bio je to prvi pokušaj da se u širokim slojevima naroda probudi znanje o božanskoj iskri u čovjeku. Taj je vladar u svojoj 28-oj godini pozvao svjetske vođe na sastanak. Na njemu se našlo 44 svećenika, vidovnjaka i astrologa, koji su raspravljali o problemima, a koji su mogli ubrzati razvoj čovjeka, unaprijediti njegove sposobnosti i koji su ljudima mogli pomoći da savladaju opasnosti od divljih životinja. Ti su se ljudi sastajali u šatorima i u pećinama, a tema sastanka je bila "Duhovne sile u čovjeku", koje će ga učiniti najvišim bićem na Zemlji. Kralj Raai bio je prvi koji je spoznao da su te sile, u zapravo slabog čovjeka, došle s višeg izvora. Prvi pokušaj takvog shvaćanja stvari počivao je na snazi Sunčevih zraka, na utjecaju Mjeseca i vode, a koji su donijeli život na Zemlji. Ovdje je bio formuliran prvi zakon samoodržanja, pripisan božanskoj snazi. Bila je to prva spoznaja čovjeka da postoji duh, da postoji sila, koji su veći od njegove inteligencije i njegove snage. Bio je to početak istraživanja duhovne prirode čovjeka, odnosno čovjeka prema čovjeku i pojedinačnog prema općem, podjele ljudskog duha na podsvjesno i nadsvjesno, podjele Sunčevog sustava na različite načine postojanja, a kroz koje čovjek mora proći, kako bi se razvio. Ova spoznaja je vladala mnogim razdobljima u čovjekovom osvajanju zemlje, kako je to simbolizirano u Suncu, Mjesecu, zvijezdama i u elementima. Zapis ovih duhovnih zakona na kamene ploče i na škriljevcu bila je prva Biblija. Bio je to početak "Knjige mrtvih", kako je zapis kasnije nazvan jer on nije zamišljen kao ritual za pogrebe, kako se to kasnije tumačilo...

IZ ZAPISA EDGARA CAYCEA

VELIKI SVEĆENIK
Tijekom godina, Ra-Ta je stekao velik ugled i popularnost u Egiptu, iako mu ambiciozni i korupciji skloni Egipćani nisu bili skloni. Naime, ovaj se visoki svećenik zalagao da faraon na visoke položaje imenuje samo one koji su se pokazali sposobnima, odgovornima i lojalnima. Ova politika naišla je na otpor kod bogatih i uglednih, koji su težili za istaknutim položajima, kako bi mogli kontrolirati i koristiti običan narod za vlastite interese. Tako je vladavina faraona, iako je imala oblik monarhije, bila više nalik parlamentarnoj demokraciji, iako je koristila drugačije metode upravljanja. Nakon što je Ra-Ta naišao na rezultate arheoloških iskapanja, a koji su svjedočili o postojanju jedne ranije kulture u Egiptu, domaći su konaćno, malo po malo, počeli prihvaćati ideju jedinstva svega sa svime i o jednom Bogu. Rezultati vlastitih metafizičkih studija su utvrdili Ra-Taa u spoznaji da bi djelovanje božanskog zakona moglo ubrzati evolucijski napredak čovječanstva. Bio je uvjeren da je moguće fizički stvoriti savršenu rasu u kraćem vremenu od onog koje je uvjetovano prirodnim procesom rađanja i ponovnog rađanja. Sva je svoja očekivanja usmjerio u stvaranje idealnog tijela. Kad je ovu svoju teoriju pretočio u praksu, Ra-Ta je dao svoj najvrijedniji doprinos razvoju čovječanstva. Time je, međutim, izazvao brojne reakcije, sporove i dvojbe u velikoj zemlji, što ga je u velikoj mjeri obeshrabrilo u njegovim nastojanjima. U međuvremenu je faraon Araaraat (to je jedno od njegovih brojnih imena) svoju pozornost usmjerio najvećim dijelom na gospodarska pitanja i na zadovoljavanje praktičnih potreba naroda. Tako je započelo plodno razdoblje bogato rastom gospodarskih aktivnosti i trgovine te napretkom na brojnim područjima. Araaraat je koristio sposobnosti različitih rasa i vješto ih usmjerio na ostvarenje dobrobiti cijelog naroda, umjesto u korist određene klase. Otkrivena su bogata nalazišta raznih sirovina. Učinio je dostupnim korištenje rudnika u perzijskom Ophiru, kasnije nazvanom Kadesh, a iako je učinio s rudnicima u Etiopiji i u drugim područjima države u predjelu Gornjeg Nila. Poticao je vađenje dragog kamenja kao što su onyx, berill, sarder, dijamant, amethist i opal, i bisera iz mora u blizini Madagaskara. U gradu Deosho, kasnije poznatom pod imenom Aleksandrija, osnovao je veliku knjižnicu u kojoj se čuvalo bogatstvo onog vremena. Na temelju takvog bogatstva, garđene su palače vladara i druge javne građevine, koje su bile raskošno opremljene. Jedna od tih građevina je i Zlatni hram, koji je bio okićen velikim, plemenitim kamenjem, a na zidovima su se nalazile obloge od poliranog sjajnog, plemenitog drva u raznim bojama.

Tragove tog znanja otkrit ćemo jednog dana. Izgrađena su velika skladišta i magazini, koji su ujedno služili i kao banke, a bili su uređeni tako da su služili razmjeni roba. Ali i razmjeni ideja i razmišljanja među pripadnicima raznih nacija i država. To su bile Poseidija, posljednja država među velikim atlantskim otocima, Og(Peru) u Južnoj Americi, područje Pirineja u Europi, ali i područja kasnije poznatih pod imenom Sicilija, Norveška, Kina, Indija i Amerika. Do razlika u jeziku došlo je samo na Atlantidi, gdje su velike poplave razdijelile kontinent na otoke. U ostalim zemljama, ljudi su i dalje govorili jednim jezikom. Tako je bilo i u Egiptu, gdje su se ipak razvila brojna narječja. Dok je faraon bio zauzet naporima za poboljšanje političkog i društvenog života svog naroda, visoki svećenik Ra-Ta je sa svojim pomoćnicima radio na dovršavanju duhovnog zakona koji je trebalo dovesti sklad s poštivanjem jednog Boga. Istovremeno su svećenici radili na donošenju civilnih zakona, koji su sadržavali propise moralnog ponašanja i kazne za one, koji bi se ogriješili o njega. Bio je osnovan novi hram, koji je služio duhovnoj i tjelesnoj obnovi naroda. Ra-Ta je često putovao u Poseidiju kako bi proučavao razmišljanja i djelovanje onih koji su ostali vjerni zakonu Jednog. U gradu Alta, susreo se Hept-Suptom (to ime znači Onaj, koji ostaje zatvoren) i razgovarao je s njime o pitanjima koja su ga zanimala, Hept-Supt, učen čovjek visokog ugleda, imao je znanje brojnih, tajnih dogmi vjere, koje su prenošene s jedne generacije Atlantiđana na drugu. Od Hept-Supta je Ra-Ta doznao jako mnogo o problemima koji su mučili bastarde - mješance, ali i o sinovima beliala. Hept Supt je inzistirao da zakoni Jednog budu poštivani u cijelom Egiptu. Kad se vratio u Egipat, Ra-Ta je odmah planirao gradnju dvaju novih hramova. Jedan je bio hram Žrtve, a drugi, hram Ljepote. Oba hrama građena su 30 godina. Hram Žrtve bila je bolnica, odnosno središte za zdravlje, a hram Ljepote je bio svojevrstan oblik visoke škole i služio je školovanju za razne zanate. Neki stanovnici Egipta, kao uostalom i stanovnici drugih zemalja, bili su mješanci na različitim stupnjevima razvoja. Velik broj od tih bio je duhovno, duševno i tjelesno manje vrijedan. Daljni problem u socijalnim odnosima činila je grupacija robova, koji su još uvijek doseljavali sa svojim gospodarima, sinovima Beliala, s Atlantide. Ra-Ta se nadao da će moći unaprijediti evoluciju ovih stvorenja bude li ih obuhvatio duhovnim vibracijama, kako bi im bilo omogućeno da se ponašaju kao misleća, ljudska bića. Na taj način ne bi bili prepušteni na milost i nemilost svojih gospodara. Tako bi, tijekom vremena, uklonio i njihovo razorno djelovanje na cjelokupno društvo.

Istovremeno s tim stvorenjima, u državi su živjeli ljudi na visokom stupnju razvoja. Plan svećenika je predviđao pomoć toj grupi stanovnika da se brže duhovno razvija u skladu sa stvaralačkim silama. Za njih je bilo predviđeno duže vremensko razdoblje duhovnih vježbi. Nakon temeljne izobrazbe i intezivnog treninga, ta su visoko razvijena bića bila odabrana na kolegij novih institucija hrama. Hram Žrtve je bila bolnica za liječenje tjelesnih i duševnih patnji. Za uklanjanje duševnih i tjelesnih deformacija nisu korištene samo krirurgija, elektroterapija, masaža, korekture, kralježnice, razni lijekovi i druge metode, nego i različite dijete, vibracije muzike, boje, ples, pjesma i recitacija. Kao najvažnija pomoć korištena je primjena duboke mditacije, kako bi oboljeli došao u kontakt s božanskom silom unutar vlastitog tijela. U tim postupcima, kao pomoć pacijentu sudjelovali su svećenici, odnosno svećenice. Cilj tih vježbi bio je oslobađanje tijela od prekomjernih tjelesnih prohtjeva i čišćenja od fizičkih nedostataka. U to je vrijeme bio poznat i proces čišćenja, u kojem je plamen vatre na oltaru igrao određenu ulogu, a taj je proces obično trajao 6,5 godina, kako bi postupak samoobnove bio u cijelosti dovršen. Kad je tijelo očišćeno od nepotrebnih opterećenja, tijelo i duh bića bili bi spremni započeti proces dizanja na sljedeću razinu razvoja. Kroz te napore duha i tijela, počelo se tijelo slaviti kao nešto sveto. Velika se vrijednost polagala na njegovu ljepotu i na njegovu savršenost. Tijelo je uživalo glas hrama živog Boga, kako je učio Ra-Ta. Obnova, međutim, nije uvijek bila potpuna. U nekim slučajevima bilo je potrebno najmanje četiri reinkarnacije na Zemlji, kako bi promjena bila uspješno dovršena. Ipak, nakon nekoliko stoljeća, bastardi su poptuno nestali s lica Zemlje. Bio je to događaj koji je uslijedio znatno brže nego što bi to bio rezultat ponovnog rađanja i miješanja rasom. Ta nesretna stvorenja, mješanci, prikazana su na brojnim ostvarenjima egipatske, asirske, grčke i perzijske umjetnosti, kao i u hijeroglifima. Ona su bila povod za legende o njihovom postojanju i mitologijama, koje su se javile tisućama godina potom.

U idućem nastavku ove teme govoriti ću o progonstvu i povratku velikog svećenika, znanju te kako su piramide podignute

~ komentiraj (5) ~ printaj ~ # ~

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	siječanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31