četvrtak, 18.09.2008.
TONsko snimanje i obrada ZVUKA
Ton je jednako bitan, baš kao i slika. Ton i slika se međusobno upotpunjuju. Ako zeznete sliku, ton vas može donekle izvući, bar u hororima. Ako zeznete ton, nema povratka. Osim ako ne odlučite sve ponovno snimiti. Za snimanje tona koristi se tzv. pecaljka. Pecaljka je eksterni mikrofon na teleskopskoj dršci, spojen u snimač zvuka (recimo MP3 player) ili direktno u kameru. Ton se mora nadzirati slušalicama, ako ne, neće znati trebate li koji šum izolirati i koliko blizu mikrofon morate približiti glumcima. Mikrofoni najčešće stoje iznad glava glumaca, udaljeni od njihovih usta oko 1m. Tada daju najbolje rezultate. Bitno je paziti na to da ne upadaju u kadar.
Tip mikrofona koji se ovdje koristi jest KONDENZATORSKI. Ovi mikrofoni imaju samostalno napajanje putem baterije AAA ili AA i sl. Također, mogu imati i tzv. ˝Phantom power˝, iliti fantomsko napajanje. Ovo je loše. Fantomsko napajanje koristi el. snagu iz predpojačala ili miksera, zatim taj tok energije putuje preko XLR kabela do mikrofona. Ovo je loše zato jer kamere nemaju izvor energije za fantomsko napajanje mikrfona. Trebati će vam kondenzatorski mikrofoni sa samostalnim napajanjem, tj. baterijom. Kod nabave mikrofona doista vrijedi pravilo - koliko para toliko muzike (hrv. koliko novca, toliko glazbe... :). Kondenzatorski mikrofoni najčešće kupe dosta okolnih zvukova. To je poželjno. Dinamični mikrofon, upravo iz razloga što nema vlastito napajanje, ne može pokupiti toliko okolnog zvuka. Pristojni mikrofoni ovoga tipa (kondenzatorski) mogu se naći u svakome music shopu. Cijene im variraju. Za 900-tinjak kuna našao sam nešto što je zadovoljilo moje potrebe. Ako imate bilo kakav mikrofon, i spojite ga u port na vašoj kameri, u slušalicama ćete čuti različite šumove i zvukove koji nastaju prilikom rukovanja mikrofonom. Kako izbjeći ove šumove objaviti ću u nekom od kasnijih postova.
OSNOVNA SVJETLOSNA POZICIJA
OSP ili Osnovna svjetlosna pozicija najčešće se koristi na snimanjima filmova ili u fotografija, sa svim ili samo s nekim elementima koji mogu činiti OSP. OSP se sastoji od - GLAVNOG (tročetvrtinskog svjetla), DOPUNSKOG, POZADINSKOg i STRAŽNJEG svjetla. Glavno svjetlo služi za osvjetljavanje predmeta snimanja, te je nešto slabije od Stražnjeg svjetla. NJegova glavna funkcija je da taj predmet koji se snima, učini vidljivim. Ono se postavlja najčešće sa desne strane kamere, te pada pod kutem od 45 stupnjeva na zamišljenu os koja ˝izlazi˝ iz objektiva kamere. Ova os naziva se ˝optička os kamere˝. Naravno, varijacije s ovim svjetlom su dozvoljene, sve u skladu s potrebama i željama redatelja... :) Dopunsko svjetlo izravnava nepravilnosti lica, daje sjaj očima te ˝ubija˝ sjene koje stvara tročetvrtinsko svjetlo. Nalazi se što je bliže moguće kompendiju kamere (eng. lens hood), ili odmah uz kameru. Jedan oblik ovog svjetla, danas, bilo bi svjetlo koje se montira na prijenosne reportažne kamere. Samostalno, ovo svjetlo je glupost (stvara grube i ružne sjene, poput bljeskalice fotografskog aparata). Pozadinsko svjetlo namijenjeno je osvjetljivanju pozadine. E sad, pozadina može biti bilo što. Namjena ovog svjetla je da osvjetli upravo to: što god da se nalazi iza objekta snimanja. Danas je ovo svjetlo izgubilo funkciju s obzirom na to da separaciju, tj. odvajanje objekta snimanja od pozadine čini boja. Dok nije postojao kolor, ovo svjetlo je bilo obavezno. Stražnjim svjetlom osvjetljava se pozadina objekta snimanja, tako da se oko objekta snimanja, uz uporabu ovog svjetla, najčešće stvara tanka svjetlosna linija. Ovo svjetlo nešto je jače od glavnog. Stražnje svjetlo također će odvojiti predmet snimanja od pozadine, naglasiti njegov oblik i siluietu. Ako se oduzmu sva druga svjetla i ostavi samo stražnje, biti će vidljiva samo silueta predmeta snimanja. Time se postiže zanimljiv efekt, osobito uz uporabu dima.
Dramatične oblike rasvjete dobiti ćete ako ne koristite neke elemente OSP. Recimo, Bočnim svjetlom možete dobiti lijepe efekte za horor fimove. Isto je i s stražnjim svjetlom. Glazbene spotove ili reklame najčešće ćete htjeti snimati s potpunim OSP-om, i dosta jakim rasvjetnim tijelima. Tako će fotografija biti blještava i izgledati skupo. U hororima i thrillerima škratariti ćete sa svjetlom i time dobiti tamne i mračne scene. Ajde malo vježbajte i isprobavajte jer sam se umorio i nemam više ideja... :)
(Budući da ne koristim nikakav udžbenik ili knjigu za pisanje ovoga bloga, i ovih tema, pišem iz glave, iznoseći ono što sam učio za prijemni ispit za jedini fakultetu namijenjenom sedmoj umjetnosti u HR. Ako gdje-god pogriješim, ili napišem besmislicu, molim čitatelje koji to uoče da me obavijeste pa ću ispraviti. Isto je i s tipfelerima i gramatičkim greškama.)
RAKURS I PLAN
Da raščistimo: rakurs i plan se razlikuju. ˝Krupno˝ i ˝detalj˝ nisu jedno te isto. Dakle, sada kad sam riješio ovo što često buni neznalice, mogu dalje. :)
Rakursi se dijele na; -gornji rakurs (i varijacije, tipa: ekstremni gornji, blagi i sl.) - normalnu vizuru - donji rakurs (i varijacije na temu). Rakursi najčešće izražavaju artističke vizije redatelja, a imaju i, recimo, zanimljivu ulogu u oblikovanju karaktera likova; osoba snimana iz donjeg rakursa djelovati će autoritativno, veliko i impozantno. Ako pak nekoga snimite it gornjeg rakursa, djelovati će maleno, krhko i podložno. Malo upozorenje, pretjerivanje s rakursima ne vodi ničemu. Upotrebljavajte ih samo kada je to zaista potrebno i odnosite se prema njima kao da se mogu potrošiti. Tako ćete paziti gdje ih koristite, i , nećete pretjerati.
Planovi se dijele na; Total, Srednji plan, Plan blizu, Krupni plan te Detalj. Totalom se najčešće prikazuje čitava scenografija, te su u njemu vidljivi svi likovi, od glave do pete. Gledajući Total, gledatelji će najbolje pojmiti gdje se likovi nalaze i u kojem su odnosu, tj. gdje tko stoji na sceni. U Srednjem, te planu Blizu može biti veći broj ljudi. Knjige snimanja najčešće detaljno opisuju njihovu veličinu i sve što se nalazi u njima. Krupni plan može prikazivati samo jednu osobu, recimo - glavu i ramena. Detalj prikazuje, nagađate, detalje neke veće cjeline. Recimo, oko na licu ili usne. Detaljem može biti prikazan i prsten na nečijoj ruci, itd.
O FILMSKOM I VIDEO SNIMANJU te video kamerama
Snimanje se može podijeliti na filmsko i video snimanje. Ova podjela je vrlo bitna; FILMSKO SNIMANJE jest snimanje na filmsku vrpcu, tj. na vrpcu na koju je na nanesena fotoosjetljiva tvar. Filmske kamere rade na sličnom principu na kojemu rade i fotoaparati sa filmom. Budući da je vrlo mala šansa da će se itko od vas baviti amaterskim FILMSKIM snimanjem, ovom temom neću se previše zamarati.
VIDEO snimanje jest oblik snimanja u kojemu se koriste digitalne video kamere, koje svoje snimke pohranjuju na magnetnoj vrpci, hard disku, DVD disku ili nekom obliku flash memorije, tj. memorijskoj kartici. Ove kamere koriste tzv. CCD čipove, oni su zaduženi za obradu svjetlosti koja preko objektiva kamere dolazi do čipa. Kamere nižeg cjenovnog razreda, obično sadrže po jedan CCD čip, dok one profesionalne sadrže po 3 CCD čipa. Kod profi kamera svaki čip obrađuje po jednu boju (red,green,blue-crvenu,zelenu,plavu), stoga je kvaliteta slike (fotografije) daleko veća od one ˝manjih˝ kamera. Između ostaloga, kod kupnje kvalitetnije kamere, potrebno je pažnju obratiti na njezin sklop čipova. Isto tako, što je veća optika, veća je i kvaliteta slike. Oblik pohrane snimljenih podataka ostaviti ću vama na izbor - postoje bezbrojne prepirke oko toga koji oblik je najbolje koristit (magnetnu vrpcu ili hard disk). Neki će skočiti ravno na kamere sa hard diskom, no, treba imati na umu da i ovaj oblik pohrane podataka, osobito kada se radi o videu, ima svoje mane. Ista je stvar sa DVD diskovima i memorijskim karticama. Pobrinite se da vaša kamera ima i ulaz za eksterni mikrofon, te izlaz za slušalice. Složiti ćete se sa mnom, jedan dobar konektor za Firewire iliti IEE1934 neće biti na odmet. Ovo su samo najosnovnije stvari koje su bitne kod video kamera, kod produkcije dobrog amaterskog videa, ipak će vam biti potrebna i poluprofesionalna, ili profesionalna video kamera. Dolje je slika kamere koju ja koristim, CANON XM2.
