Napisala sam puno priča o "nama", doduše u 3. licu, ali znam da da bi prepoznao glavne likove kada bi, kojim slučajem došao do njih. Više puta mi je palo na pamet da it nekim tajnim znakom omogućim da otvoriš vrata i zaviriš u moje riječi bačene na papir, nespretno nakucane na računalu, ali nisam skupila hrabrosti... bojala sam se tvoje reakcije. Hoću li biti predmetom ismijavanja? Glupača koja se nije riješila prošlosti? Možda bi bilo sasvim drugačije. Možda bi se javio, došao, zagrlio me... Samo bih voljela da vidiš koliko mi nedostaješ, koliko te volim i želim. Patetika. Ma neka je! Imam potpuno pravo misliti da je moja ljubav prema tebi jedina prava ljubav na svijetu.
Vrtim u glavi razne scenarije, pripremam se za ulogu i učim tekst koji bih izgovorila da se jednom sretnemo. U isto vrijeme teku suze i smijem se, jer rekla bih ti da si lud, blesav, kukavica, da te volim, da si moja jedina ljubav i da te želim. Svašta bih ti rekla, samo kad bih imala prilike.
O, kada bih samo znala da si moje posljednje riječi shvatio ozbiljno, ali ne krivim te ako nisi. Ma tko bi normalan vjerovao u iskazane osjećaje i ljubav u onoj režiji. Ja u vjenčanici, a ti gost na slavlju lažne ljubavi. Nikada neću zaboraviti tvoj ulazak u salu u onoj bež kombinaciji. Kada sam te vidjela svojoj sam prijateljici, koja je tu večer bila moja desna ruka, svjedok cijele ceremonije, osoba koja ima važnu ulogu na svakom vjenčanju i koju zovemo kumom, rekla da bih sve ostavila i otišla s tobom da si došao dan ranije i tražio to od mene. "Znam", rekla je i stisnula mi ruku. Moja je kuma te večeri zaista bila svjedok kao malo tko!!!! A zatim smo zaplesali. Ti i ja. I baš kao što smo mi klizili po plesnom podiju, iz mene su klizile riječi. Sa sasvim laganim osmjehom na licu, čvrsto me držeći oko struka, slušao si kako govorim da smo te večeri mogli slaviti naše vjenčanje, da smo bili kukavice koji su se bojali priznati da se vole. I eto, netko je smatrao zgodnim ovjekovječiti naš ples, fotografija leži u kutiji sa nekim dragim slikama, a tebe su pred jutro izveli van. Od tada te nisam vidjela..., a želim. Želim te svakog jutra kad otvorim oči, želim te prije sna, sanjam te.
Čeznam za vlakovima kojima si dolazio, peronima na kojima smo se grlili, glupim serijama u podne koje smo skupa gledali, kavama, utakmicama, usisavanjem tvoje sobe...nedostaju mi tvoje razglednice koje si slao, a u kojima si samo napisao svoje ime, a najviše mi nedostaje tvoj glas i miris. Ne znaš kao me to ubija, ne znaš kako boli godinama lažno se smijati, živjeti od sjećanja. Raspadam se na tisuće i tisuće komada i nije mi važno, želim samo još jedan susret s tobom pa nek sve ode dovraga.
14.06.2010. u 22:25 |
3 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
lipanj, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
ovaj blog nema puno veze s tim dječakom, al možda ga nekad spomenem.
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
ovdje sam s vama u 4 oka:
sve_zbog@yahoo.com
icq: 331-119-263
SLOVO O LJUBAVI
Ako se volite ljubavlju
koja buja u samoći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svijesti,
i po rastanku drhtat ćete od miline,
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrješenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sjećat ćete se uvijek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamrijeti vam neće gušena htijenja.
Ako zbog nje patiš zbog nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sjećanja na nju nećeš se spas'ti.
Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nijemi,
sjećat ćemo se dugo
ma i zavoljeli zatim druge.
Ako je želiš bezgranično,
a sjediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama rađa,
svanuću slično,
pamtit ćeš je i kad zima
pred tobom zabjelasa.
Ako vjeruješ sjedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj i san i dijete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budit će te
i kad se rastanete.
Zauvijek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proljeća, u snu,
pisali pismo.
Oni koji se kao rijeke mogu sliti,
među kojima nema spojnog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboravit se neće
ni kad im kose budu posijedjele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući,
kao da ćete tog časa umrijeti,
pamtit će te on, sjetit će te se
i umirući.
Oni zbog kojih srca
osjećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sjećanje nam banu i kad zavolimo druge -
i osjetimo se nesretni i krivi.
D. Maksimović
VJEŠTINA
Vještina gubljenja je nešto dosta lako,
s većinom toga, kao da normalna je stvar
da bude izgubljeno; s gubitkom to je tako.
Svaki dan nešto gubiš, shvati to onako,
bez veze: ključ, dan, sat, čiji dragi dar.
Vještina gubljenja je nešto dosta lako.
A onda gubiš sve brže, više: podjednako
imena, mjesta, odredišta, kud te žar
za mijenom nosi. Pa što, ništa naopako!
Izgubila sam mamin sat! Stan, jako - jako
drag, predzadnji il' zadnji, od njih par.
Vještina gubljenja je nešto dosta lako.
Izgubila sam, dva, draga grada. Potom, glatko,
tri zemlje, dvije rijeke, kontinent. Koban kvar.
I fale mi, no trpim, al onako, mlako.
-No izgubim li tebe, (vedar glas tvoj, svako
pomicanje ruku), neću lagati. Čini mi se bar:
Vještina gubljenja je nešto dosta lako,
no, može biti (to napiši!) stravična, još kako!
E. Bishop
==========
Ljubav je čarobnica, vila koja preobražava
bezvrijedne stvari u radost i stvara kraljice
i kraljeve od obične gline.
Ona je miomiris tog čudesnog
cvijeta - srca - i bez te svete strasti,
te božanske omame,
mi smo manje od zvijeri;
a s njom je zemlja nebo,
a mi smo bogovi.
R. G. Ingersoll