KRAJ JOŠ JEDNE

Odlazi još jedna. Neka, nije mi žao... jer nije mi donijela puno radosti. Sljedeću molim da mi da snage, jer snaga je definitivno nešto što mi treba, nešto čega mi je ponestalo.
Tebi čitaoče želim:

Želim ti da pronađeš sreću na bilo kojem putu kojim tvoj život kreće...
Želim ti istinu da bi naučio odlučivati
Želim ti sumnje da naučio sigurnost,
Želim ti strah da bi naučio opreznost
Želim ti hrabrost koja će te održati čvrstim...
A iznad svih ovih želja
Jedna se želja izdiže iznad svih
Želim ti nadu i ljubav
Želim ti poraze da bi naučio poniznost
Želim ti uspjeh da bi naučio letjeti
Želim ti radost i još mnogo toga više...
Jer iznad svih ovih želja
Jedna se želja izdiže iznad svih
Želim ti nadu i ljubav
I kad stojiš i suočavaš se sa sutrašnjim danom
Kad život postane težak i mučan,
Znaj da uvijek postoji netko tko vjeruje u tebe
S vjerom, nadom i ljubavlju
Stoga je moja želja za tebe
Vjera, nada i ljubav...
Želim ti da se uvijek držiš svog smisla za humor koji je uljepšao živote svakog koga poznaješ...
Želim ti da nastaviš pokušavati dosegnuti zvijezde...
Želim ti da u potrazi za istinom otkriješ da je ona oduvijek uz tebe...
Želim ti da budeš dovoljno snažan da svoje želje i snove održiš živima...
Želim ti da napraviš više od običnih koraka i otkriješ nevjerojatne rezultate koje ćeš postići...
Želim ti da ti nikad ne nedostaje gumenih bombona kako bi dijete u
tebi bilo stalno budno i nasmijano...
Želim ti da nikad ne izgubiš smisao za istraživanje i da otkriješ sve tajne koje te intrigiraju...
Želim ti da uvijek budeš strpljiv s problemima i da znaš da će se svi oblaci prije ili kasnije razići te napraviti mjesta predivnom suncu koje priželjkuješ...
Želim ti da budeš nagrađen prijateljstvima koja postaju sve bolja i bolja i ljubavlju koja će blagosloviti tvoj život zauvijek...
Želim ti da ustraješ pri svakom izazovu, prepoznaš svaku priliku i da zadobiješ znanje kojim ćeš svaki dan učiniti posebnim...
Želim ti pregršt materijalnog bogatstva za miran zemaljski život znajući da nikad nećeš zaboraviti da su prava bogatstva života osobe koje te vole i prijatelji čija je vrijednost neprocjenjiva...
Želim ti da znaš da sutra držiš u svojim rukama i da će put do tamo biti ispunjen kreiranjem onog što će biti dio tvojih najdražih uspomena...
I želim ti da se uvijek sjetiš, pri svakom koraku na tom putu, da te netko voli više no što ijedna riječ može opisati...


maleni...mislim na te

31.12.2006. u 17:59 | 0 Komentara | Print | # | ^

"Da…
A more ume nemilosrdno da se primiri…
Katkad me, eto, oseka danima i danima ostavi nasukanog i samog…
Ali delići Onog Talasa zapali su u svaku božju pukotinu Ove Stare Stene
I ma šta da se desi
U meni će zauvek ostati ona so…"
(Balašević)


Eto, baš tako si ti u meni i ponekad pomislim da sam isprala sve tvoje mirise, dodire i poljupce i prevarim se. Izvireš iz svake moje pore nanovo i bacaš me na koljena...

28.12.2006. u 16:44 | 1 Komentara | Print | # | ^

It's good to touch the green, green grass of home

Već više od godine dana, najmanje jednom mjesečno odlazim kući. Ukradem vikend i odem. Nedjeljom se vraćam...u suzama. Svaki put ista stvar... sjednemo u auto, mahnem dragim ljudima praveći se da sam sasvim dobro i onda krene. Gledam kroz prozor kuće, vinograde, polja koja nas okružuju, a suze klize niz lice. I pokušavam ja utješiti srce kako uskoro opet dolazim, kako moram na posao kao i svi drugi ljudi, kako nam treba novaca, ako za ništa onda da svojim nećakinjama kupim nešto lijepo ali sve je to uzalud. Ludo srce ne sluša, a razum me udara istinom kako se ljubav ne kupuje i ne zaslužuje poklonima. Onaj gore, kako god ga nazvali, zna da više od svega želim biti tamo i zna koliko patim i vidi i čuje kako ga zazivam i molim da mi pomogne, da mi da snage...uzalud, čini mi se. Pokušavamo od ovog mjesta gdje živimo stvoriti nešto nalik domu, ali ništa me ne veseli i ne raduje...ni nova garnitura, ni zavjese... da mi stavite najljepše i najskuplje stvari meni je sasvim svejedno, ja ću ovo mjesto i dalje zvati kućom....nikad domom. I bit će tako dokle god mi bude srce kucalo i dok me ne maknu odavde.

10.12.2006. u 16:10 | 2 Komentara | Print | # | ^

PLIVA PATKA PREKO SAVE...

Napisala sam mu pismo, nakon dugo vremena.

07.12.2006. u 21:29 | 0 Komentara | Print | # | ^

Zamijenit ću te gorim...baš


Iako te ljubim bezmjerno
Zamijenit ću te gorim, namjerno
Jer srce ti je trošno, nevjerno
Zamijenit ću te gorim ležerno...ležerno...

Jer ostati uz tebe
svoje vrijeme ti dati
I tijelo koje zebe
To se ne isplati...

I mada još te trebam, razmjerno
Zamijenit ću te gorim namjerno...namjerno
Jer proći će mi mladost i dragocjeni sati
I bolje mi je radost nekom gorem dati

I mijenjat ću te gorim
posvuda i stalno
Pred licem javnosti i ilegalno

I mada još te trebam, razmjerno
Zamijenit ću te gorim namjerno
I mijenat ću te gorim
posvuda i stalno
Pred licem javnosti i ilegalno....

07.12.2006. u 17:32 | 0 Komentara | Print | # | ^

PRVA ADVENTSKA NEDJELJA

Prva adventska nedjelja. Palim svijećicu prije ručka...odjednom kuću ispune zvuci pjesme «Driving home for Christmas» i više mi se ne jede, nisam gladna, oči se pune suzama jer daleko sam od onih koje volim. I on zna zašto sam šutjela cijelo vrijeme, a ja znam zašto on ništa nije pitao

03.12.2006. u 14:41 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

ovaj blog nema puno veze s tim dječakom, al možda ga nekad spomenem.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr



ovdje sam s vama u 4 oka:

sve_zbog@yahoo.com

icq: 331-119-263

SLOVO O LJUBAVI

Ako se volite ljubavlju
koja buja u samoći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svijesti,
i po rastanku drhtat ćete od miline,
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrješenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sjećat ćete se uvijek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamrijeti vam neće gušena htijenja.
Ako zbog nje patiš zbog nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sjećanja na nju nećeš se spas'ti.
Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nijemi,
sjećat ćemo se dugo
ma i zavoljeli zatim druge.
Ako je želiš bezgranično,
a sjediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama rađa,
svanuću slično,
pamtit ćeš je i kad zima
pred tobom zabjelasa.
Ako vjeruješ sjedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj i san i dijete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budit će te
i kad se rastanete.
Zauvijek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proljeća, u snu,
pisali pismo.
Oni koji se kao rijeke mogu sliti,
među kojima nema spojnog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboravit se neće
ni kad im kose budu posijedjele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući,
kao da ćete tog časa umrijeti,
pamtit će te on, sjetit će te se
i umirući.
Oni zbog kojih srca
osjećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sjećanje nam banu i kad zavolimo druge -
i osjetimo se nesretni i krivi.

D. Maksimović

VJEŠTINA

Vještina gubljenja je nešto dosta lako,
s većinom toga, kao da normalna je stvar
da bude izgubljeno; s gubitkom to je tako.

Svaki dan nešto gubiš, shvati to onako,
bez veze: ključ, dan, sat, čiji dragi dar.
Vještina gubljenja je nešto dosta lako.

A onda gubiš sve brže, više: podjednako
imena, mjesta, odredišta, kud te žar
za mijenom nosi. Pa što, ništa naopako!

Izgubila sam mamin sat! Stan, jako - jako
drag, predzadnji il' zadnji, od njih par.
Vještina gubljenja je nešto dosta lako.

Izgubila sam, dva, draga grada. Potom, glatko,
tri zemlje, dvije rijeke, kontinent. Koban kvar.
I fale mi, no trpim, al onako, mlako.

-No izgubim li tebe, (vedar glas tvoj, svako
pomicanje ruku), neću lagati. Čini mi se bar:
Vještina gubljenja je nešto dosta lako,
no, može biti (to napiši!) stravična, još kako!

E. Bishop



==========

Ljubav je čarobnica, vila koja preobražava
bezvrijedne stvari u radost i stvara kraljice
i kraljeve od obične gline.
Ona je miomiris tog čudesnog
cvijeta - srca - i bez te svete strasti,
te božanske omame,
mi smo manje od zvijeri;
a s njom je zemlja nebo,
a mi smo bogovi.

R. G. Ingersoll