srijeda, 30.07.2008.

prica i presimizam..

prica prema Platonu, grčkom filozofu:

na početku stvaranja, muškarac i žene nisu bili isti kao danas; postojalo je samo jedno biće koje je bilo nisko, s jednjim tijelom i vratom, no glava mu je imala dva lica, a svatko je gledallo na svoju stranu, kao da su dva stvorenja bila zalijepljena leđima, s dva suprotna spolovila, s četiri noge i četiri ruke.
međutim, grčki su bogovi bili ljubomorni, jer su uvidjli da stvorenje s četiri ruke više radi, dva lica uvijek su sve vidjela i nusu ga mogli napasti ni prevariti, a s četiri noge nije bilo tesko stajati ni dugo hodati. i što je bilo jos opasnije: to je stvorenje imalo dva različita spolovila, nitko mu nije potreban da bi se razmnožavalo.
tada reče Zeus, najviši bog na Olimpu: imam plan kako će ti smrtnici izgubiti snagu.
i munjom prepolovi stvorenje na dvoje, stvorivši tako muškarca i ženu. to je uvelike povećalo stanovništvo svijeta, no istodobno ih zbunilo i oslabilo- jer su sada morali ponovo tražiti svoj izgubljeni dio, ponovno ga grliti, i u to mi zagrljaju obnavljati staru snagu i sposobnost da izbjegnu prijevaru, izdržljivost da hodaju dugim putem i da podnesu zamoran rad. zagrljaj u kojemu se dva tijela ponovo stapaju u jedno, mi nazivamo seksom.

i jos, kako je nastao pesimizam?- odgovor sam uzela s drugog bloga- world wide woman, imam poveznicu na njen blog..ima dosta dobrih tema..pogledajte..

Porijeklo pesimizma

Svi znamo sta je to pesimizam, barem otprilike... ali kako je nastao i kako se odrzao to cemo sada da vidimo: dobrobiti pesimizma pojavile su se za vrijeme pleistocena, epohe ledenog doba...

Čovjekovo emotivno ustrojstvo oblikovano je tokom hiljade godina klimatskih katastrofa: valova vrucine, hladnoce, susa i poplava, obilja i iznenadne oskudice. Nasi preci iz pleistocena trebali su se svakodnevno brinuti o buducnosti, vedre dane shvatati kao uvod u ostru zimu... Mi smo naslijedili mozak tih nasih predaka, a tako i njihovu sposobnost da mracnu stranu vidimo prije nego svijetlu...

Evolucijom se nije promijenio nas pleistoceni mozak... iz njega izviru trzaji pesimizma: uspjeh je prolazan, opasnost vreba iza svakog ugla, tragedija smo ceka da se dogodi, optimizam je neumjerna oholost koju ce bogovi kazniti... (i vi ste mislili da niste pesimista :P )

Takav nacin razmisljanja je tacno odrazavao surovu stvarnost ledenog doba, medjutim danas takav nacin razmisljanja mozemo smatrati zaostatkom pleistocena... Poljoprivreda, zatim tehnoloski skok tokom industrijske revolucije omogucili su ljudima da vise ne budu toliko izlozeni milosti i nemilosti naredne ostre zime...

Vise se ne dogadja da dvoje od troje djece umre prije navrsene prve godine zivota... zena vise nema razloga ocekivati da ce umrijeti za vrijeme poroda... nema vise masovne gladi nakon dugotrajne zime ili suse... Naravno, moderan zivot ima obilje prijetnji i tragedija: zlocine, AIDS, razvode, opasnosti nuklearnog rata, upropastavanje ekosistema... ali tek kada bismo namjerno izmanipulirali statistike na najnegativniji moguci nacin moglo bi izgledati da je moderan zivot na zapadu i blizu katastroficnosti ledenog doba koje je oblikovalo nas mozak... I zato se slobodno moze reci kako je uporni unutarnji glas pesimizma zaostali rudiment iz tih vremena, jer on to i jest...

To ne znaci da se bezbrizno trebamo prepustati uzitcima... ali to znaci da imamo pravo na vise optimizma nego sto ga po svojoj prirodi osjecamo...

Zaista nam je vise toga nametnuto nego sto mislimo...


to bi bilo to od mene..
ja u petak putujem na more.. i nece me bit do kraja osmog..ja se nadam..
vi mi svi budite dobri, lijepi i pametni..

pusam vas..

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.