the sun shall not smite I by day, nor the moon by night and everything that I do shall be upfull and right
14.10.2007., nedjelja
flafi.
|
baš nešto mislim. prije nekoliko dana sam bila sjedila na klupi i prolazila je jedna mama sa nekim klincem. i lajk on je htio da ga ona nosi a ona mu je rekla da mora šo više hodat da se nauči hodat i da ga ona nemože stalno nosit. i sad kad ja pričam sa svojom starom o tim nekim dogodovštinama i sječanjima iz tih dana, ja kažem nešto čega se sječam. i stara kaže daie neseri nemožeš se ti toga sječat. al lajk kad sam gledala tog klinca onda sam se sjetila da je samnom bila ista stvar. mama je rekla da moram hodat jer tako nikad neču naučit hodat al naravno bilo je lakše da me stara nosi ahaha i neznam zaš sad to kažem tu al nevalja to. nemože meni stara reč da se ja ne sječam nečega čega se ja sječam ahaha evo dakle jedan zapis ahaha kad sam imala dvije godine. to je iz vrtiča. ručak pojeo sam sve. ahaha igrao sam se.. lutkicama, krpicama, zdjelicama, plišanim i krpenim igračkama i slikovnicama spavanje 1h raspoloženje sretan zaposlen nestrpljiv razgovorljiv ahah i onda piše kao šo bi roditelji trebali znati. kaže da nisam štela svoje stvari dijelit sa ostalima i da se pažnja treba posvetit odvikavanju od pelena ahaha i smiješno je to ša več sa dvije godine imam pola osobnosti kakva je ona i danas. ahaha al lajk ide ona jedna pjesma vjeruj nema života od sječanja dao bi milijardu dolara za jedan sekund prvog poljubca. i to je sve nekako tako. kad prođemo sve te neke stvari u kojima se izmješaju i sreča i tuga onda nam ostanu samo sječanja na to i rado bismo se vratili u to doba. ahaha i sad kad pogledam ono dvorište od vrtiča. ahahaha prije mi se to činilo ko neka šuma jebote. a sad je to samo jedno dvorište kao i svako drugo. i to me razočarava. sve se nekako smanjilo i promjenilo. te promjene mi se ne sviđaju. al očito nemože sve ostat isto. Across the purple sky, all the birds are leaving But how can they know it's time for them to go? Before the winter fire, I will still be dreaming I have no thought of time For who knows where the time goes? Sad, deserted shore, your fickle friends are leaving Ah, but then you know it's time for them to go But I will still be here, I have no thought of leaving I do not count the time Who knows where the time goes? And I am not alone while my love is near me I know it will be so until it's time to go So come the storms of winter and then the birds in spring again I have no fear of time For who knows how my love grows? And who knows where the time goes?  |
