svjetlost
28.06.2008., subota
BIJES
|
Ostala sam sama sa svojim bijesom. Ljuta sam kao ris, kao vuk, nemam riječi za svoju ljutnju. Očekivalo se od mene nešto što nisam mogla učiniti. Imam pravo na svoju pravednu osvetu. Neka mi moji sugrađani zamjere koliko god hoće. Nisam otišla tamo kamo su oni očekivali, već svojim putem. Tako će uvijek biti. Jer sam svoja. Sin je otputovao i potpuno sam sama. Ne želim da mi se itko miješa u privatan život. Neka svatko vodi svoj. Neka me svi ostave na miru, da živim kako želim. Imam svoj blog, prijatelje, knjige, a nadasve svoju djecu s kojom sam pet godina radila. Oni me poznaju i znaju kakva sam. Za ostale me nije uopće briga. Neka misle što god hoće. Nikud ne idem nepozvana. Ne idem gdje mi nije mjesto. Imam svoje principe i držim se toga. Glavno da je moja savjest čista. Neki me mrze a neki vole, ali to je njihov problem. Možda se i previše dajem. Sad ću smanjiti. Neću se više davati onima koji to ne zaslužuju. Ne bacaju se biseri pred svinje. Pozdrav svim blogerima koji me čitaju   |
- 18:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene svakodnevna izazovna zabavna zamorna ples katrana i zlata na vrelom asfaltu dok koračaš zagrljaj vjere i sumnje dok spavaš šum mora i pustinjski prah dok si zbunjen jedino zlato svjetlom sja more buči, vjera traje kad voliš Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni. Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda. Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla. Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga. Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže Suze tvore u ruže Reči ljute molitvom šute Duše se naše druže Snena radost danima našim Vraća se ispočetka Ljubav stiže srcima dvama Zlato svoje čeka Nižemo tako lanac sjajni Dukata parnih rednih Čašću točen verom gonjen Samog života vrednih Karika svaka jednako važna Pesmom sreće igra Sliku krasnu šarenih boja Rukom vaja čigra Plešu lako ritmom sjajnim Dukati zlatnog lanca Bude onog srcu dragog Usnulog moga znanca. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||