svjetlost
23.10.2006., ponedjeljak
Bijes i strah
|
Kad zavlada bijes Guši grkljanom Suklja grudima Služimo se silom nemilom Pogotovo prema slabijem Pomiješa se strah Taman pratitelj Nemoćan je razum krotitelj Beskoristan ljubavi osmjeh Osjećamo moć bijesom ponijetu Tužnu laskavu Lažnu zastavu S druge strane ogleda se nemoć Jadna poklekla Suzna nemila, očigledna savjesna Al' mi ne vidimo naličje Samo lice snažno koristimo Srž nam nedostupna Osmjeh zaboravimo Lice maskom izvrnemo U užas da strah prenesemo Na predmet bijesa Da se on boji, strahuje, Srce da mu lupa glasnije Usne da mu drhte jasnije Pa kad nas prođe, raziđemo se Rastanemo da vrijeme donese svoje Polako svijest prodire Savjest proradi nemilosrdna Pa se optužujemo, gadimo sami sebi Pokušavamo oprostiti si Ali teško ide Sami sebe smo povrijedili Jer to nas muči uvijek Osim ako se izmirimo, Oprostimo sebi i onom što smo ga vrijeđali I on nama i sebi oprosti Što je nemoć svoju pokazao A ponos zataškao. I u krug se vrtimo začarani, Tako beskrajan životni Zato pokušajmo svoje bijesove Izbacivati korisnim radnjama Pranjem, čišćenjem U jastuke udaranjem U boksersku vreću mlaćenjem Razgovorom sa samim sobom Vikanjem u zatvorenom autu Pjevanjem, plesanjem, Smislimo za bijesove lijekove Sami budimo liječnici Rane izvidajmo Da naprijed u životu radosno krenemo.       |
- 17:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene svakodnevna izazovna zabavna zamorna ples katrana i zlata na vrelom asfaltu dok koračaš zagrljaj vjere i sumnje dok spavaš šum mora i pustinjski prah dok si zbunjen jedino zlato svjetlom sja more buči, vjera traje kad voliš Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni. Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda. Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla. Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga. Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže Suze tvore u ruže Reči ljute molitvom šute Duše se naše druže Snena radost danima našim Vraća se ispočetka Ljubav stiže srcima dvama Zlato svoje čeka Nižemo tako lanac sjajni Dukata parnih rednih Čašću točen verom gonjen Samog života vrednih Karika svaka jednako važna Pesmom sreće igra Sliku krasnu šarenih boja Rukom vaja čigra Plešu lako ritmom sjajnim Dukati zlatnog lanca Bude onog srcu dragog Usnulog moga znanca. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||