sve moje

ponedjeljak, 19.06.2006.

Kroz život u dvoje ...

Dopustite mi da prozborim koju pametnu o odnosima. Moje mišljenje: sve je stvar odluke.
Nije davno otkako sam došla do te spoznaje. Da, sve je stvar odluke. Istina, čvrste odluke - ali, odluke. Od svih koji ti se sviđaju, odlučiš za jednog (ili dvoje - kako tko voli... ). S tim jednim, odlučiš da li ti se da truditi ili ne. Ako ti se da, odlučiš da li bi se ženili. Pa ako odlučiš da bi komunicirala s tim nekim, odlučiš se i ženiti. Ako odlučiš da ti to nije baš truda vrijedno, sve padne u vodu. Eto, odlučili ste ženiti se, pa ste odlučili imati i dijete. No, na poslu upoznate novog suradnika koji je "vatreno" zgodan. Da i? Pa, ako odlučite da bi skoknuli s njim među plahte, ujedno odlučite i da vas nije baš briga za ono što vsa čeka doma. A ako vas nekim čudom jest briga, onda vas je briga iz pogrešnih razloga. A da odlučite ne skočiti među plahte kad se sve zatrese - e pa, ne kažem da je to jednostavno. Treba jaka, jaka odluka i volja. Eto, sad sam već kod volje. Koliko ima tko volje za što ... na kraju se sve svodi na to.
Po meni - može se raditi o bilo kome, bilo kada, bilo gdje ... potrebno je donijeti odluku. Čvrstu i sigurnu odluku. Također, ne kažem da ne postoji nešto poput "elemenata utjecaja". Naravno, ali mi sami smo oni koji te elemente važemo - odlučujući. Zato, na kraju, u životu ispada najbitnije samo naći nešto "worth while" ilitiga "isplativo". Problem generacije (barem se nadam da je samo generacije) je u tome, što isplativost miješa s akcijom "dva po cijenu jednoga". Ali tješi to, da svemu postavljenom na glavu, prije ili kasnije zavrije sva krv u glavi, pa hoće-neće, mora se ponovno postaviti na noge. Prije ili kasnije. Vrijedi nam samo dočekati to.

Kako sam jednom, negdje pročitala - nađite si nekoga s kime možete i imate o čemu razgovarati, jer kad u 70-oj ostanete sami i zgužvani, ništa vam drugo ne preostaje. Držati se za rukice i pričati. Nek vam se ljubav isplati :)

subota, 17.06.2006.

Previše svega i glavobolja

Čitam prošli tjedan kolumnu jedne "naše" pjevačice, manekenke, ... koncentrat osoba svega svačega - znate taj današnji džir da su svi sve ... anarhistične "štikle". U glavnom, čitam kolumnu - opljačkali su ju dok je muž spavao. S obzirom na to što se sve meni dogodilo u zadnjih dva mjeseca, to je ništa. Ali onda opet - svakome su njegovi problemi največi i najbitniji. Neki samo imaju sreću pa mogu te probleme dijeliti s nacijom, a mi neki možemo samo stremiti k tome, i pokušavati se prodati za paprike.
Sestru je u tjedan dana dva puta pretukao bivši dragi jer nije želio prihvatiti činjenicu da je ostavljen. Hvala Bogu da sam u drugom pokušaju bila s njom, pa sam i ja prisustvovala sceni mahanja sjekirom, pokušaja razbijanja vrata u neznanju što joj radi, trčanja susjeda u pokušaju zastrašivanja pištoljem, ljutnje, mržnje, osvete, straha, ... ali ništa od toga za sebe. Iskreno, ne priča mi se o tome. Bilo - prošlo.
Da bi nakon tjedan dana, u roditeljskoj kući od četiri kata, dok 21 osoba spava - ili bi barem trebali spavati - jedna osoba muškog spola odluči prošetati po kući i vidjeti što ima zanimljivo za uzeti u torbu... i to sve dok ja sjedim na krevetu i pričam sa sestrom kako je bilo bančiti u "in" lokalu koji je totalno nezanimljiv. Izvjesni gospodin je prošetao po kući, pogledao u sobu u stilu "tko to tamo priča" i odšetao natrag spavati. Da, jedna od neimenovanih 21 je to odlučila. Dobro je pa nije nestalo ništa "više" od 2 digitalna aparata za koje je dvoje teenager-a štedilo ... paaa ... samo oni znaju koliko.
Da bi nakon dva tjedna vozeći se cestom naletili na nekakav ogroman panj, izlupali auto - koji je na kraju ipak bio ok - zabrinuli se jer auto nije bio naš, a na "očevid" bi došao policajac od 19-ak godina, raskopčane košulje, izvučene uniforme iz hlača, sa žvakalicom u ustima, i pitao me da li sam se prijavila za 2 dana boravka u roditeljskoj kući ...

Na kraju, kad bolje promislim, sve to i ne ispada bitno ... mislim si - pa dobro, do vraga, gdje to živimo?! Da, čovjek je evoluirao iz majmuna, kažu ... e pa da je BAREM!

srijeda, 07.06.2006.

Who's to say
What's impossible
Well they forgot
This world keeps spinning
And with each new day
I can feel a change in everything
And as the surface breaks reflections fade
But in some ways they remain the same
And as my mind begins to spread its wings
There's no stopping curiosity

I wanna turn the whole thing upside down
I'll find the things they say just can't be found
I'll share this love I find with everyone
We'll sing and dance to Mother Nature's songs
I don't want this feeling to go away

Who's to say
I can't do everything
Well I can try
And as I roll along I begin to find
Things aren't always just what they seem

I wanna turn the whole thing upside down
I'll find the things they say just can't be found
I'll share this love I find with everyone
We'll sing and dance to Mother Nature's songs
This world keeps spinning and there's no time to waste
Will it all keep spinning spinning round and round and

Upside down
Who's to say what's impossible and can't be found
I don't want this feeling to go away

<	lipanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv