lektire@net.hr
Ako vam treba lektira koje trenutno nema, pošaljite ime lektire i ime pisca na e-mail: lektire@net.hr
Svoje lektire možete također poslat na lektire@net.hr
OGLASNI PPROSTOR
AKO ŽELITE DA SE VAŠ BANER ILI LINK OD VAŠE STRANICE NALAZI OVDJE; MOŽETE NAS KONTAKTIRAT NA E-MAIL: lektire@net.hr
box4
LEKTIRE, LEKTIRA, NOVE LEKTIRE
26.11.2009., četvrtak
Divlji konj - Božidar Prosenjak
Božidar Prosenjak
Divlji konj
Bilješke o piscu:
BOŽIDAR PROSENJAK rođen je 1948. godine u Koprivnici. Školovao se u Kuzmincu, Koprivnici, Parizu i Zagrebu, gdje je diplomirao romanistiku na filozofskom fakultetu. Radio je u Narodnom sveučilištu u Velikoj Gorici. Petnaest godina je urednik biblioteke "Albatros". Od 1984. godine djeluje kao slobodni umjetnik. Prozne, pjesničke i dramske priloge objavljuje u dnevnom i periodičkom tisku, na radiju i televiziji. Stalni je suradnik časopisa za djecu. Radovi su mu uvršteni u zbornike, antologije, školsku lektiru i školske udžbenike. Neki su mu tekstovi prevedeni na više od dvadeset svjetskih jezika. Autor je dviju knjiga pjesama, a najveći književni uspjeh zabilježio je romanom "Divlji konj" koji je (1989. -1992. ) doživio četiri izdanja i za koji je 1989. godine primio ugledne nagrade "Ivana Brlić-Mažuranić" i "Grigor Vitez". Roman je 1993. godine preveden i objavljen u Makedoniji.
Vrsta književnog djela: dječji roman
Fabula:
U stadu je živjelo ždrijebe Divlji konj. Jednog dana je upoznao svog oca. Uskoro su stado napali vukovi, a njegov otac je poginuo. Divlji konj je postao predvodnik stada, ali je otišao na gospodarevo imanje. Tamo je upoznao Neru i u nju se zaljubio, ali ona je uskoro dobila ždrijebe sa Šarcem. Divlji konj se osjećao prevarenim, ali je upoznao Zvijezdu i zaljubio se u nju. Još uvijek nije vjerovao gospodaru pa je pobjegao. Uhvatile su ga konjokradice. Odveli su ga u podzemne rudnike da vuče rude. Sreo je Neru i sve joj oprostio. Jednog dana su konji uspjeli pobjeći iz rudnika, a gospodar je došao po njih i sve ih odveo na imanje gdje je Divljeg konja čekala Zvijezda s njihovim ždrijebetom. On je mislio da je ždrijebe tuđe i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila. Na imanju su vježbali plesati i osvajali su prva mjesta, a to su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je umro.
Kompozicija:
Uvod: ždrijebe Divlji konj živi u stadu. Upozanaje svog oca koji uskoro pogine u borbi s vukovima.
Zaplet: Divlji konj uskoro postaje predvodnik stada, ali odlazi na gospodarevo imanje. Tamo se zaljubi u Neru, ali ona dobije ždrijebe sa Šarcem. Kasnije se zaljubi u Zvijezdu.
Vrhunac: Divlji konj bježi s imanja, konjokradice ga uhvate i on završi u rudniku. Tamo sreće Neru i sve joj oprosti. Uskoro uspije pobjeći.
Rasplet: na imanju ga dočeka Nera s njihovim ždrijebetom. On je mislio da je ždrijebe tuđe i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila. Počeli su vježbati plesati i osvojili su mnoga prva mjesta.
Završetak: to su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je doživio duboku starost i, konačno, umro.
Mjesta radnje: livade, gospodarevo imanje, pašnjaci
citati: "Išli smo od livade do livade. "
"Vratio sam se na Gospodarevo imanje. "
"Odveli su me u podzemlje gdje sam morao vući rude. "
Vrijeme radnje: moderno - radnja se može dogoditi u svako doba.
Tema: život Divljeg konja i problemi s kojima se susreće u životu
Ideja: ne treba uvijek biti nepovjerljiv.
Motivi: konj, gospodar, zakon, ljubav. . .
Glavni lik:
DIVLJI KONJ
OSOBINE CITATI
blistava dlaka "Dlaka mi je blistala. "
zapjenjen "Sav zapjenjen,
prašnjav prašnjav,
krvav krvav. "
u njemu raste snaga "Istodobno, u meni je rasla snaga. "
mišići su mu čvrsti "Mišići su mi postali kvrdi kao kamen. "
volja mu je čvrsta "Volja mi je postala čvrsta kao da je od kamena."
ne juri besciljno svijetom "Više nisam besciljno jurio svijetom. "
svijet mu dolazi u susret "Svijet mi je dolazio u susret. "
uhranjen ". . . a ja sam uhranjen,
svjež i svjež. "
tužan "Silno sam se rasužio zbog oca. "
brani se ". . . rekaosam u svoju obranu. "
borac "Da, ja jesam borac. "
osjeća se krivim ". . . i još sa osjećajem krivice. "
pokunjen "Pokunjio sam se
srami se od sramote. "
razdragan,iskren,spontan "Bio sam razdragan, iskren, spontan"
začuđen "Začudio sam se. "
osjeća se ponosan "Osjećao sam se ponosnim
osjeća se bogat i bogatim. "
Jezik i stil: knjiga je napisana na hrvatskom književnim jeziku - štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru. Cijeli roman je alegorija na ljudski život, a konji imaju sve ljudske osobine. U romanu ima i mnogo aforizama koje Divljem konju govori njegov otac (dok je još bio živ) ili očev glas. Ima i opisa prirode u kojima je i onomatopeja; usporedbe, epiteta, eufenizama. . .
www.sve-lektire.blog.hr
Bilješke o piscu:
BOŽIDAR PROSENJAK rođen je 1948. godine u Koprivnici. Školovao se u Kuzmincu, Koprivnici, Parizu i Zagrebu, gdje je diplomirao romanistiku na filozofskom fakultetu. Radio je u Narodnom sveučilištu u Velikoj Gorici. Petnaest godina je urednik biblioteke "Albatros". Od 1984. godine djeluje kao slobodni umjetnik. Prozne, pjesničke i dramske priloge objavljuje u dnevnom i periodičkom tisku, na radiju i televiziji. Stalni je suradnik časopisa za djecu. Radovi su mu uvršteni u zbornike, antologije, školsku lektiru i školske udžbenike. Neki su mu tekstovi prevedeni na više od dvadeset svjetskih jezika. Autor je dviju knjiga pjesama, a najveći književni uspjeh zabilježio je romanom "Divlji konj" koji je (1989. -1992. ) doživio četiri izdanja i za koji je 1989. godine primio ugledne nagrade "Ivana Brlić-Mažuranić" i "Grigor Vitez". Roman je 1993. godine preveden i objavljen u Makedoniji.
Vrsta književnog djela: dječji roman
Fabula:
U stadu je živjelo ždrijebe Divlji konj. Jednog dana je upoznao svog oca. Uskoro su stado napali vukovi, a njegov otac je poginuo. Divlji konj je postao predvodnik stada, ali je otišao na gospodarevo imanje. Tamo je upoznao Neru i u nju se zaljubio, ali ona je uskoro dobila ždrijebe sa Šarcem. Divlji konj se osjećao prevarenim, ali je upoznao Zvijezdu i zaljubio se u nju. Još uvijek nije vjerovao gospodaru pa je pobjegao. Uhvatile su ga konjokradice. Odveli su ga u podzemne rudnike da vuče rude. Sreo je Neru i sve joj oprostio. Jednog dana su konji uspjeli pobjeći iz rudnika, a gospodar je došao po njih i sve ih odveo na imanje gdje je Divljeg konja čekala Zvijezda s njihovim ždrijebetom. On je mislio da je ždrijebe tuđe i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila. Na imanju su vježbali plesati i osvajali su prva mjesta, a to su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je umro.
Kompozicija:
Uvod: ždrijebe Divlji konj živi u stadu. Upozanaje svog oca koji uskoro pogine u borbi s vukovima.
Zaplet: Divlji konj uskoro postaje predvodnik stada, ali odlazi na gospodarevo imanje. Tamo se zaljubi u Neru, ali ona dobije ždrijebe sa Šarcem. Kasnije se zaljubi u Zvijezdu.
Vrhunac: Divlji konj bježi s imanja, konjokradice ga uhvate i on završi u rudniku. Tamo sreće Neru i sve joj oprosti. Uskoro uspije pobjeći.
Rasplet: na imanju ga dočeka Nera s njihovim ždrijebetom. On je mislio da je ždrijebe tuđe i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila. Počeli su vježbati plesati i osvojili su mnoga prva mjesta.
Završetak: to su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je doživio duboku starost i, konačno, umro.
Mjesta radnje: livade, gospodarevo imanje, pašnjaci
citati: "Išli smo od livade do livade. "
"Vratio sam se na Gospodarevo imanje. "
"Odveli su me u podzemlje gdje sam morao vući rude. "
Vrijeme radnje: moderno - radnja se može dogoditi u svako doba.
Tema: život Divljeg konja i problemi s kojima se susreće u životu
Ideja: ne treba uvijek biti nepovjerljiv.
Motivi: konj, gospodar, zakon, ljubav. . .
Glavni lik:
DIVLJI KONJ
OSOBINE CITATI
blistava dlaka "Dlaka mi je blistala. "
zapjenjen "Sav zapjenjen,
prašnjav prašnjav,
krvav krvav. "
u njemu raste snaga "Istodobno, u meni je rasla snaga. "
mišići su mu čvrsti "Mišići su mi postali kvrdi kao kamen. "
volja mu je čvrsta "Volja mi je postala čvrsta kao da je od kamena."
ne juri besciljno svijetom "Više nisam besciljno jurio svijetom. "
svijet mu dolazi u susret "Svijet mi je dolazio u susret. "
uhranjen ". . . a ja sam uhranjen,
svjež i svjež. "
tužan "Silno sam se rasužio zbog oca. "
brani se ". . . rekaosam u svoju obranu. "
borac "Da, ja jesam borac. "
osjeća se krivim ". . . i još sa osjećajem krivice. "
pokunjen "Pokunjio sam se
srami se od sramote. "
razdragan,iskren,spontan "Bio sam razdragan, iskren, spontan"
začuđen "Začudio sam se. "
osjeća se ponosan "Osjećao sam se ponosnim
osjeća se bogat i bogatim. "
Jezik i stil: knjiga je napisana na hrvatskom književnim jeziku - štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru. Cijeli roman je alegorija na ljudski život, a konji imaju sve ljudske osobine. U romanu ima i mnogo aforizama koje Divljem konju govori njegov otac (dok je još bio živ) ili očev glas. Ima i opisa prirode u kojima je i onomatopeja; usporedbe, epiteta, eufenizama. . .
Giovanni Boccaccio 1313-1375. Talijanski predrenesansni književnik, smatra se utemeljiteljem novele. Rođen je u Parizu kao rezultat ljubavi francuske plemkinje i firentinskog trgovca. Nakon povratka iz Pariza , otac ga je poslao u Napulj da postane trgovac. On to nije želio. Nije prihvatio očevu želju da studira pravo. Od rane mladosti usmjerio se na književnost. U Napulju je napisao nekoliko djela koja su istinska novost u talijanskoj književnosti.
Vraća se u Firenzu , nakon petnaest godina provedenih u Napulju. U službi Republike više puta je bio njezin poklisar.
Njegovo je najznačajnije djelo “Dekameron” (1348-1353).
Djela koja je napisao:
“Rime”, ”Epistole”, ”Filostrato”, ”Teseida”, ”Elegija gospe
po njoj ženama zaljubljenim ispričana”, ”Danteov život” i
“Dekameron”.
Podaci izvađeni iz “Književnost 2”-užbenik za II. razred gimnazije, Kekez-Pandžić, Profil international, Zagreb,
Kaptol 25
I. teza
“Dekameron”
Naslov djela “Dekameron”(“Il Decamerone”) znači knjiga deset dana, koja ima 100 zaokruženih novela, podijeljeno na 10 dana. Boccaccio započinje pripovije-
danjem o kugi koja je zavladala u Firenzi 1348 g. “. . . od spasonosnog utjelovljenja sina božjeg bijaše proteklo tisuću tri stotine četrdeset i osam godina, kad je u divni grad Firenzu, . . . , naišla smrtonosna kuga”, pjesnikova reakcija na taj događaj je pohvala vitalnoj mladosti.
Boccaccio zamišlja da su se u crkvi Santa Maria Novella našla trojica mladića i sedmoro djevojaka:Panfilo, Dioneo i Filostrato(sva trojica kao da simboliziraju različite aspekte piščeve osobnosti), Pampinea, Filomena,
Elissa, Neifile, Emilia, Lauretta i Fiammetta. Dogovoriše se da otiđu zajedno na jedno udaljeno imanje gdje će provoditi dane u smijehu, pjesmi, zabavi i gozbi. Da bi im brže prošlo vrijeme, dogovorili su se, da svakodnevno, svaki od njih ispriča jednu novelu. Svakog dana su izabrali kralja ili kraljicu koja će odrediti temu tog dana. Tako u 10 dana je ispričano 100 novela i time, po srednjovjekovnoj poetici, dostignut je savršeni broj sto.
II. teza
Boccacciova shvaćanja
U svjetu kojega je stvorio Boccaccio , ne nedostaje ljubavi i požrtvovanja , ali prevladava tjelesna ljubav koja je prikazna s određenom dozom humora u najrazličitijim aspektima. Pisac kritizira lažnu moralnost klera i to jasno navodi “. . . da dokažem kakvo je i koliko licemjerje redovnika. . . ”, a veliča inteligenciju ljudi koji se po njemu ne razlikuju po staležu i imovini već po sposobnostima
“A mi koji se rodismo i rađamo jednaki samo se po vrlinama razlikujemo. . . ”.
III. teza
Erotika u Boccacciovim pričama
Ideal slobodne ljubavi koju Boccaccio veliča i opisuje u najrazličitijim situacijama je odraz pišćeva života i shvaćanja tog vremena. Boccaccio to jasno navodi u svojim djelima “. . . su sve miline ovoga svijeta ništavne prema milini koja ženu obuzme u muškarčevu zagrljaju. . . ”.
Ta strast zahvaća pripadnike različitih staleža plemstva, građanstva, seljaštva i klera.
Boccaccio pogotovo kritizira lažnu moralnost klera koji se okorišćuje vjerom da bi zadovoljilo svoje putene potrebe i olako zaboravlja na datu zakletvu “Neka bog nađe drugu ili druge što će ovaj zavjet održavati. ” i rade ono zbog čega su kritizirali druge ljude “. . . te se nauživa onih milina zbog kojih je prije obično proklinjala sve druge žene. ”. Ljubav je po Boccacciu raj premda on možda ne postoji “Ti si Puccia potaknuo na pokajanje pomoću koga smo nas dvoje ušli u raj. ”
IV. teza
Osma priča petog dana
Nastagio degli Onesti neuspjeli ljubavnik u blizni mjesta Chiassi udaljenog 3 milje od Ravene je ugledao konjanika obučenog u crno kako goni golu djevojku sa dvoje pasa.
Vitez mu objašnjava , da je to kazna , koju su mu odredili u paklu. On je nekada bio plemić i bio se zaljubio u tu djevojku. Ona mu nije uzvratila ljubav i uživala je u njegovim mukama te se on ubio, nedugo poslje i ona umire. Te ju on mora goniti toliko godina, koliko je ona bila mjeseci okrutna prema njemu.
Građu za tu novelu Boccaccio uzima iz vrlo raširene srednjovjekovne legende , prema kojoj žena i njezin ljubavnik su kažnjeni zbog putenog grijeha , strašnim mučenjem u prizoru paklenog lova. Međutim pisac je izokrenuo njezinu pouku , kaznivši ženu zato, što je bila odbojna prema čovjeku, koji ju je volio. Time joj je dao oblik priča koje će strašiti ljude u 19 i početkom 20 st.
V. teza
Italija na kraju srednjeg vijeka
Italija je na kraju srednjeg vijeka bila podjeljena na niz gradova - država . Vladari tih gradova bijahu sposobni ljudi (prvenstveno condotireri )koji su se uzdigli zahvaljujući svojim sposobnostima. Okolicu tih ljudi su sačinjavali isto tako sposobni ljudi. Tadašnji čovjek nalazi izvor i vjeru u samome sebi , te se vse više okreće od crkve i njezinog učenja i ustaljenih moralnih pravila. Tadašnji čovjek proučava sve aspekte života i ljudskog tijela i veliča sve ljudsko. U takvom okružju , u kojemu feudalni sustav prepušta mjesto građanstvu , su živjeli veliki pisci, u koje spada i Boccaccio, koji su širili ideje svoga doba.
John le Carre rođen je 1931.g. Njegov treći roman "Špijun koji je došao sa hladnoće" lansirao ga je među najbolje pisce špijunskih romana. I budućim romanima potvrdio je tu zasluženu titulu. Roman "Krojač Paname" postigao mu je svjetsku slavu i preveden je na šezdesteak jezika! Napisao je sveukupno 11 djela: "Naša igra", "Noćni menadžer", "Tajni hodočasnik", "Ruska kuća", "Savršeni špijun", "Mala bubnjarka", "Smiley-evi ljudi", "Počasni đak", "Ratni dalekozor", "Špijun koji je došao sa hladnoće" i "Dečko, dama, kralj, špijun". Nemam podatka o njegovoj smrti.
U jednom intervjuu izjavio je da mu laska što njegova djela shvaćaju tako ozbiljno, ali svi su likovi i operacije izmišljene.
Žanr:
Špijunski roman
Tema:
Umirovljeni djelatnik engleske špijunske službe pokušava razotkriti "krticu" duboko ukopanu u sam vrh te važne organizacije.
Mjesto radnje:
London, Engleska: "Mrzio je City. velik, tmuran, zaglušan grad sa previše golubova.", "...hitao je sitnim koracima uz pocrnjele arkade Victoria Station", "Požurio je do Martindaleovog kluba na polovici King's Roada.", "...jedan od onih poniznih stanovnika Londona...".
Vrijeme radnje:
Doba hladnog rata: To možemo to zaključiti po mnogobrojnim špijunskim operacijama: "..i sve ostale neugodne fraze koje su u najboljim danima hladnoratovske kulture gotovo pretvorile Školu u...", "Upuštajući se u čitanje Smiley je iznova proživljavao glavne bitke tog dugog i okrutnog rata.", "Morali smo zbog sigurnosti naše mornarice izviditi te ruske podmornice!".
Motivi:
-privrženost prema Kontroli: "Sam sam ispratio Kontrolu u nekakvom užasnom krematoriju u East Endu, prošlog Badnjaka, i osim mene nije bilo nikoga. Svećenik je imao govornu manu.", "Smiley se sjećao kako je Kontrola mršavio, kako su mu se obrazi rumenjeli i kako su mu oni koji ga nisu dobro poznavali čestitali na dobrom izgledu. Samo je Smiley primijetio kapljice znoja što su mu tih kobnih dana pratile granicu rasta kose.", "Shvatio je samo: vrati se u Cirkus i dovrši posao."
-znatiželja: "Tko je taj misteriozni pukovnik Viktorov, ta krtica koja se tako duboko i neprimjetno uvukla u sam vrh Circusa i tko je to stajao iza Connieina otpusta. Tko štiti krticu i da li je Poljakov krtićin kurir?"
Opis likova:
Smiley- a) vanjski opis:
"Štaviše on je lako mogao biti konačni oblik kojeg je Bill Roach bio prototip. Nizak,debeljuškast, i u najboljem slučaju srednjh godina, bio je po izgledu jedan od onih poniznih stanovnika Londona koji nikad neće baštiniti Zemlju. Noge su mu bile kratke, hod sve prije nego žustar, a odjeća skupa, loše skrojena i skroz-naskroz mokra. Njegov kaput koji je pomalo podsjećao na udovištvo, bio je izrađen od onog crnog, rijetko tkanog materijala koji kao da je posebno izrađen kao da je posebno namijenjen upijanju vlage. Rukavi su bili predugi ili ruke prekratke jer bi mu rukavi- kao Roachu kad bi obukao kabanicu- sakrivali prste. Iz taštine nije nosio šešir, ispravno vjerujući da ga čini smiješnim. "Kao podstavljuno zvono što se stavlja na kuhano jaje da se ne ohladi.", primijetila je njegova prekrasna žena prije no što ga je posljednji put ostavila. Stoga se kiša nakupljala u krupnim, neobrisivim kapima na debelim staklima njegovih naočala. Korak mu je bio pomalo nesiguran dok je mokar koračao..."
"Sjedio je, naslonivši se,savijenih kratkih nogu, glave pognute naprijed, sklopivši debeljuškaste ruke na trbuhu kojim ga je mojka priroda obilno nagradila. Iza debelih leća nazirale su se oči opuštenih kapaka. Tu i tamo protrljao bi stakla svilenom podstavom kravate, i to bi bio jedini znak njegove uznemirenosti,a kad bi to učinio pogled bi mu opet postao kiseo i bespomoćan, neugodan svakome tko bi ga u tom trenutku pogledao."
"-Pretpostvljam da uviđate kako užasno izgledate!...zrcalo mu je pokazalo zakrvavljene oči i jasne tragove zamora na bucmastim očima."
"U svakom slučaju prestar sam za ovakve automobile..."
"...podigavši ovratnik do povelikih podbradaka."
- b) unutarnji opis:
-marljiv: "Radio je jučer do kasno navečer, sve dok nije završio neki izvještaj o odnašanju smeće. kad je uvidio da mu je nestalo kave i da zato više ne može nastaviti, otišao je u dućan i stao u red...", "Smiley se ponovno baci na ćitanje suhoparnih podataka u prašnjavim mapama. Navikao je puno raditi i svoje obaveze marljivo i savjesno izvršiti. To se naučio još u Oxfordu,a posebno koristio za vrijeme svog dugog rada u Cirkusu."
-nesiguran: " Nije nosio šešir, ispravno vjerujući da ga čini smiješnim, primijetila je njegova prekrasna žena prije no što ga je posljednji put ostavila.. stoga se kiša nakupljala u krupnim, neobrisivim kapima na debelim staklima njegovih naočala. Korak mu je bio pomalo nesiguran dok je mokar koračao..."
"Nesigurno se meškoljio u prevelikom kaputu dok je Peter jurio seoskim cestama po Smileyu prevelikom brzinom."
"Otkako ga je Ann napustila, otičla je i čistačica: samo je dakle Ann imala ključ. Hrastova vrata imala su dvije brave,"banham" sa zasunom i "chubb pipiekey" te dvije treščice. Počeo ih je ponovno stavljati, možda zato da ga ona ne iznenadi!"
-ponizan i slab: "Bio je po izgledu jedan od onih poniznih stanovnika Londona koji nikad neće baštiniti Zemlju."
"Pravo pravcato pomanjkanje snage volje. Zovu to uglađenošću, iako to nije ništa drugo doli slabost. Slabost- nesposobnost življenja bez tuđe pomoći, neovisno institucijama i emocionalnim vezama koje su nadživljele svoju svrhu. To jest moja žena, to jest Cirkus, to jest življenje u Londonu. Taksi su mu bezobrazno otele dvije djevojke cereći se zajedno ispod jednog kišobrana."
-pun starih navika: "Već iz dugogodišnje navike Smiley je vršio smotru automobila...činio je to i kao dio vježbe memorije, ali i zbog straha koji zauvijek prati jednog profesionalca.", " Navikao je puno raditi i svoje obaveze marljivo i savjesno izvršiti. To se naučio još u Oxfordu,a posebno koristio za vrijeme svog dugog rada u Cirkusu."
Bill Haydon- a) vanjski opis
"U tom vlažnom hodnikuoštre crte njegova lica nisu se toliko isticale, ali bi na svježem zraku jasno pokazivale obilježja neobičnih krajeva u kojim je služio. Ugledavši Haydona zastao je kao ukopan. Dok je tako stajao, osvijetljen odostraga svjetlom doimao se neobično taman i visok. Nešto je nosio u ruci- Guillam nije mogao razabrati o čemu se radi."
"Na stolu je stajala jedna stara Billova slika- apstraktan motiv oštrih crta, prošaran zagasitim bojama pustinje."
"Odjeća mu je kao i obično bila nastrana. Komadići kože bili su prišiveni na laktovima kaputa u obliku romba a ne kvadrata, što mu je s leđa davalo izgled harlekina. naočale je nabio u kosu poput zaštitnih naočala. Posve nenadano okrenuo se, cijelim tijelom, kao kip na postolju i zagledao se u Guillama. A tada se nacerio tako da su mu se polumjesečaste obrve uzdigle kao u klauna i lice mu postalo privlačno i neobično mlado."
"Još jednom je kimnuo, davši im time znak da krenu, a Guillam je na leđima osjećao prodoran pogled Haydonivih svjetloplavih očiju sve do slijedečeg skretanja."
"Bio je često kod Kontrole i rado viđen od "mamica" zbog svojih svjetloplavih očiju i nekakvog svog neobičnog šarma."
"Skinuo je kaput i nemarno ga prebacio preko stolice. Prišao je prozoru i zagledao se van na ulicu. U očima mu se odražavala zabrinutost i briga. Po velikim podočnjacima moglo se viditi da više dana nije spavao."
"Prišao joj je blago i ohrabrio ju svojim neodoljivim osmjehom."
Opis jezika:
Djelo je pisano književnim jezikom bez ikakvih stilskih sredstava ili neobičnosti
Mišljenje o djelu:
Pročitala sam knjigu prije roka lektire jer me zaintrigirao naslov i sam žanr teksta. Napokon nešto što se lako i tečno čita! Međutim već u prvim poglavljima izgubila sam se u gomili imena, nepovezanih radnji, umetaka i naizgled nepovezanih likova. Nisam mogla shvatiti hijerarhijsku ljestvicu Cirkusa tko je glavni, a tko kome odgovoran. Ipak, uporno sam se pokušavala koncentrirati na rečenice i pohvatati konce. Tek nakon polovice odlistanih stranica počela sam nazirati tok radnje i povezivati događaje sa prethodnih stranica. Čitala sam knjiga od kraja prema početku. Zamislila sam se nad time i otkrila uzročnika. Likovi jako malo "razmišljaju naglas". Tako ne pojašnjavaju pojmove ni ljude. A djelomičan uzrok tome je i pisanje u trećem licu.
www.sve-lektire.blog.hr