hedonistički površno previše tih dana odvajam za sebe a premalo dobivam od njih još se dvoumim između biti pametna ili biti glupa (sve me vodi ka biti glupa) ne postoji bolji osjećaj od "pisati" (i to nije radnja nego osjećaj)
snove sam spakirala pa s vremena na vrijeme zavirim u njih is svog kafanskog ritma
tamo je zbilja lijepo..i tamo ću vas odvesti..
lipanj, 2009.
sad se nešto promijenilo
svijet je narasao dok sam lutala uokolo
postala sam na trenutak potpuna..
rujan, 2009.
-koliko dugo traje strah
-cijeli život, rekla bih.. nekada sam se bojala svega.. to se sada promijenilo..dogodilo se da mogu šta god poželim.. jedino se još uvijek bojim da ću se ponovo početi bojati.. odlazim, znaš..
listopad, 2009.
samouvjerenost je zajebana stvar jer koketira s uobraženošću..
a fatalnost ti dođe kao herpes, nemožeš je se rješiti..
prosinac, 2009.
uhvati balkan za krajeve
razvuci osmijeh kroz čitav svemir
i zaurlaj glasno
-postojim!!
i to je sve šta mi u životu treba
januar, 2010.
poljska priča nosi ime poljska samoća što je različito od usamljenosti, da odmah naglasim..
to joj je jedina razlika od one hrvatske.. također uključuje fragmente one periodične usamljenosti..
hrvatska usamljenost ne uključuje samoću, to je produbljuje..
poljska priča još uvijek čeka da postane..
februar, 2010.
Želim s tobom u žuto koje vrišti
samo to..
1.maj.2010. (koji nikada nece biti 1.svibanj)
možda me jednom pronađe mjesto
jer razara me neki nemir iznutra..
poljska priča nikada nije ni nastala
(nije ni hrvatska;
možda neka univerzalna sa fragmentima.. čega?)
listopad, 2010.
želim čitati emu bovary
travanj, 2011.
mogu voljeti stvari više nego osobe jer one imaju dušu
i ti si stvar i imaš dušu pa te volim
da nisi stvar ne bih te voljela!
siječanj, 2012.
dogodi se da zažmiriš toliko snažno da naposljetku postaneš kulturni otpad
travanj, 2012.
teška zadaća
nakon svih tih vlakova misliti na sutra
sakriti žudnje pod jastuk i graditi hrvatsku priču
posjedovati hrvatsku kuću
uskoro i neke hrvatske bebe
s nekim hrvatskim mužem
koji gleda nogomet
listopad, 2015.
o daaaaaaaaj okreeeni...
|