Svantevid
24.08.2010., utorak
Jed je biti smrtonosno lijep
 Aconitum variegatum - plavi jedić, baš kao i žuti - Aconitum vulparia, jedna je od najotrovnijih domaćih (i europskih) biljaka. Kako to obično biva, otrov je ovdje zapakiran u njegovoj fatalnoj ljepoti. Sreća je da raste pod okriljem predplaninskih visova, dostupan užem krugu ljudi jer bi kao takav sigurno poslužio u kriminalne (trovačke) svrhe mnogih nesretnika! Alkaloid akonitin, poznat kao "kraljica otrova", prisutan je u svim dijelovima biljke. Najprije nadražuje, poslije toga izaziva osjećaj hladnoće i utrnulosti a naposlijetku i smrt izazvanu paralizom centra za disanje i zastojem srca. U srednjem vijeku je bio jedno od sredstava za smaknuće kažnjenika! Biljka se danas naravno uspješno koristi u homeopatiji i službenoj medicini kod anestetika no nipošto nije prikladana za samoliječenje! Djecu bi trebalo naročito čuvati podalje od doticaja jer aktivna tvar djeluje već i preko kože. Domaće ime jedić dolazi od staroslavenske riječi jed što označava jad, bol i bijes, dakle nipošto ne sugerira njegovo jedenje :) Atraktivan izgled cvijeta plavog jedića neke asocira na srednjevjekovne viteške kacige a neke na pokrivala za glavu američkih žena iz 18. i 19. stoljeća.  Napravio sam kolaž usporedbe cvijeta sa raznim povijesnim pokrivalima pa prosudite sami s koji ima najviše sličnosti :) Uživajte u prirodi, informirani i spremni na sve njene fatalne ljepote :) |
- 14:30 - Komentari (7) - Isprintaj - #
23.08.2010., ponedjeljak
Vrijemekaz
 Jedno u nizu mojih osobnih veselja svakako su obilasci mjesta u prirodi koja sam već prethodno posjećivao premda u različitim godišnjim vremenima. Tako je i nedavni izlet na Svetu Geru, pored obilja relaksacije, donio niz novih spoznaja u ponudi prizora kakve sam priželjkivao vidjeti i fotografirati. U mnoštvu sezonskih atrakcija žumberačke gore zatekao sam i one već viđene ali u ponešto ranijoj vegetacijskoj fazi, a ovdje ću izdvojiti fascinantnu Carlinu acaulis, nisku prileglu trajnicu, gotovo bez stabljike i rascijepljenih bodljikavih listova. Cvijetne glavice su joj velike, zvjezdaste, sjajnobijele boje (ponekad i crvenkastosmeđe) a razvijaju se pojedinačno. Korijen je dubok, izvana smeđ a iznutra svijetliji. Miris mu je sladunjav a okus oštar i aromatičan. Biljka je čudesna već od samog nicanja i krabuljastog pupanja te nakon raskošne cvatnje ostavlja uzorak suhocvata sve dok ga ne prekriju prvi snijegovi. Široki je raspon narodnih imena ovoj biljci - bodić, bodeča neža, kravinac, kravijac, kravljak, krmski korijen, protak, pupavac, šikavac, veliko sito, vilino sito, vrijemekaz -baš kao da joj je svaki prolaznik zanesenjak u svojem vremenu pridao određeni značaj ili personifikaciju. Promatrajući je u vanvremenskom kontekstu, mene se ponajviše dojmilo ime vrijemekaz jer cvijet što sjedi u svojoj bodljikavoj ružici poput zvijezde sugerira neki praiskonski instrumentarij nebeskih mijena na gorskom proplanku. Naime, cvijet je osjetljiv na sunčevo svjetlo i zatvara se pred kišu ili loše vrijeme, zbog čega je i dobio ime vrijemekaz. Ma koliko krave na ispaši voljele gricnut korjen kravljaka i koliko god mu vile Rusalke od bodlji vješto skrojile zaštitno sito, vrijemekaz će uvijek točno i suncu pristupačno, treperavim licem ponuditi zaklon bumbaru od prvog hladnijeg jesenjeg povjetarca u domu svojih smaragdnih gorskih visova... Upoznajte vrijemekaz...dok još ima vremena! |
- 08:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
