Dolina podno zidina starog frankopanskog grada Novigrada ponovno je ugostla našu ZNZ ekipu. Valentinovo još u punoj snježnoj bjelini držalo je zamotani poklon ljepote zimskog krajolika za nas. Bilo je pravo zadovoljstvo nadisati se njegove svježine i spokojstva sačuvanog u tajnim skutima odvojaka ceste Karoline. Sivkast i pomalo pospan zimski dan ipak ničim nije umanjio veselo raspoloženje entuzijastima „Neba- Zemlje i Zraka“, uz podrazumijevajući element vode -rijeke Dobre , vjekovne žile kucavice koja na ovom mjestu i sama zastaje osupnuta ljepotom kamenog mosta duboko zagledanog u odraz svojih volti starinskog majstorstva. Nad njegovim likom i djelom, kao kruna zadjenuta, stara je gradina. Ruševni dvor koji zadnjih godina doživljava veliku obnovu svojih kula, zidina, premda daleko još od negdašnjeg starog sjaja. Prizor dostojan svakog našeg ponovnog dolaska i nova prigoda ostvariti još jedan leteći san u zimskom ambijentu. Novigrad smo već nadlijetali u lipnju prošle godine ali nam se taj foto-avio posjet činio nepotpunim i prekratkim pa smo ga među prvima uvrstili u planove nove sezone. Ekipa, čak i pojačana u svom broju, tehnički opremljenija -kako u zraku tako i na zemlji, izvela je doslovno pravi desant na ciljanom području kojeg je Novigrad dočekao posve mirno i otvoreno, voljno predajući svoju predivnu usamljeničku razglednicu svijetu,koju je do sad navikao dijeliti tek s oblacima i pticama.
S kuhanim vinom iz termosice, na vidikovcu novigradske kule,
nazdravili smo ljubavi i novim zračnim pustolovinama koje su pred nama.
