Da se opet rodiš pored ovih cesta
s kojih vjetar nosi prašinu u grad
i na krivom mjestu biti tako lijepa
to može biti više zajeb nego dar
Da se opet rodiš, da možeš ispočetka
ne upoznat' ove ljude koje znaš
svak je od nas bio na svoj način greška
svak od nas
Mi svijetlimo
i neka te ne bude strah
ne mogu dobacit do nas
dok svijetlimo
Da se opet rodiš pored ovih cesta
s kojih vjetar nosi prašinu u grad
di bura sve raznese, novine i kese
pa ih kao tice podiže u zrak
Kad se ovdje rodiš k'o da nosiš pečat
i sve što činiš ljudi pretvore u vic
pored ovih cesta zavist ima gadan rukopis
Krijesnice, nek' ti je u srcu mir
toliko smo bolji od njih da svijetlimo
Mi svijetlimo
i neka te ne bude strah
ne mogu dobacit do nas
svojim podsmijehom
Krijesnice, nek' ti je u srcu mir
toliko smo bolji od njih da svijetlimo
Krijesnice, nek' ti je u srcu mir
toliko smo bolji od njih da svijetlimo
GIBONNI
|