Svantevid

Kakvih ste se krasnih poklona nadobivali od djedice božičnjaka ove godine?
Pored onih praktičnih, više-manje korisnih, moj dom je božićna radost pohodila nesvakidašnjim darivanjem već na badnjak!
U prozorskom oknu razotkrili smo čudo!
Na cvijetu maminog "decembarskog kaktusa" širilo je svoja šarenbojna ljetna krila, pravo živo i predivno DANJE PAUNČE!
Leptir Inachis io u prosincu!? Kako povjerovati očima koje to vide?



Nekom, možda manje euforičnom, ovaj susret trajao bi koliko i otkriće pozamašnog sobnog pauka. Metla bi odradila svoj predblagdanski zadatak, eventualno bi se pronašla pribadača uz kolekciju božićnih čestitki čime bi svaka neočekivana insektoidna kućna pojavnosti bila transparentno suzbijena. Priznajem, nakon prvotnog oduševljenja i neizbježnog fotomaltretiranja (svako čudo treba svoje dokaze ;) uslijedila su naša dubiozna razmišljanja. Pribadača je jednoglasno odbačena kao zastrašujuća metoda srednjevjekovnog karaktera ali nametalo se pitanje; -kako ovom gostu pružiti dostojan privid stvarnosti za koju je u svoj svojoj ljepoti izašao na svjetlo dana!?
Ubrzo smo shvatili kako neka nastojanja nadilaze naše dobre namjere. Uostalom, ako mu je već gorda sudbina nemijenila prozorsko okno našeg doma onda zacijelo ne postoji drugo mjesto za njegovo bolje utočište.



Promatrajući ga danas, sve više postajem svjestan njegove agonije...
Priljubljen za staklo, okrenut prema jutarnjim zrakama zubatoga sunca sav treperi u kobi svojeg neostvarenja. Znam kako bi bez kolebanja izabrao smrt većma radije no nikada osjetio uzduh koji diže zrakama slobodnoga leta. Makar prvog i poslijednjeg!



Ali moja ga sebičnost ne želi odvojiti od staklenih stijenki njegova ropstva.
Samo zato što je lijep... i što je moj... božićni poklon!

U pakao ću, znam...

05.01.2007. Još uvijek burno reagira na sunce i veselo se šepuri...

Jedna draga osoba, (puna razumijevanja za ovakove životne preokupacije) sjetila se kako bi u nedostatku adekvatnog cvijeta u prozoru leptiru mogao ponditi i malo meda u kapljici vode!