Svantevid

Ozbiljno vas pitam, nije nikakav trik, osim ako vas moja ponuđena jabučica na vrhu baš previše i ne inspirira, štoviše, skloni ste pomisliti kako će klikom na nju zaurlati neko zubato čudovište Možda sam svojim ponašanjem u zadnje vrijeme opravdano priskrbio sebi takve neozbiljne epitete. Najprije se ne oglasim gotovo mjesec dana a onda banem sa nekim svojim hirovima i prirodnim anomalijama. Al što da vam kažem? Jesen me istjerala na zrak (svi koji žele pogledati hrpetine slika mogu mi se javiti na mail za net. adresu postavljenih kolekcija), ovdje je ionako pretijesno baš za sve to.

Ovdje danas nudim samo jabuke, i to ne bilo kakve! Zacijelo najružnije koje ste ikada vidjeli!? Nisu one produkt bolesti, loše godine, genetsko- inženjerskog promašaja. One su naprosto takva vrsta u mojem prastarom (zapuštenom) voćnjaku.

Što kažete na tu voćnu pondu? Ne bi se baš polakomili ha? Da je kojim slučajem ista rasla na onom drvetu spoznaje, Adam i Seve ne bi nikad frknuli iz svoje Big Brother kuće! Prelijepa se Snjeguljica njome ne bi zagrcnula (al' bi onda zato ostala stara frajla). Na njoj bi mnogi spremni za okladu polomili svoje zube.
Moj brat u polušali tvrdi kako ta sorta mora da je preživjela ledeno doba!

Šalu na stranu, no možda bi čak mogao biti u pravu (pod uvjetom da to uopće jest neka sorta a ne samo još jedan biser u nizu iz vrta svantevidovih devijantuljaka).
Naime, te su jabuke "izmišljene" za prezimljavanje. Malene, tvrde kao srce-nije-kamen, ružne i Bogu i ljudima a valjda i ostalim živim (i gladnim) stvorovima, pa ostaju netaknute prkosno na golim granama duboko u zimu. A kad jednom ipak od tvrdoglavosti popuste i odluče pasti, na tlu ostaju nepromjenjene sve do proljeća.
Nije mi doista jasno čime je to drvo zaslužilo svoj dugovjeki život u mom starom zanemarenom voćnjaku? (osim činjenici o postojanju njegova zanemaritelja naravno)

No, obzirom kako u novije osvješteno informirano doba svi imamo prilike puno naučiti o tome koliko su prekrasne crvene jabuke u stvari otrovna rabota ljubomorne zle vještice iz Snjeguljičina ogledala, dok je primamljiva Big Brother jabuka samo jedna u nizu "navlakuša" tjednog zadatka prpošnih stanara u B.B. Eden kući. Slijedom tih i takvih spoznaja, moja mi se pjegava kamenjarka iz ledenog doba sve više doima privlačnijom.

Zapravo, kada sam (iz vica) ogulio njenu neuglednu vanjštinu, shvatio sam da je i ona samo.... sklona brzoj oksidaciji ispod kože . Nakon što smo je naribali, pustila je čak i smečkast sok! Ova nesvakidašnja avantura prirodno je imala i kulinarski nastavak. Iz pečnice je naime na sveopće veselje izašla nevjerojatna autohtona hrvatska ledendobska jabučna pita ! Ma koje stoljeće sedmo? Svevremenski odjek čarolije mirisa u spletu okusa pomirio je predrasude i izbrisao sve zablude. Od sad jedemo samo tople pite-štrudle iz peći na kruta goriva, točnije drva spoznaje. Mit je postao hit, najveći od perioda zadnje glacijacije. Brrr, da se smrzneš!
Dragi moji, vratio se ja među blogožive!
Zahvaljujući ovoj čudotvornoj jabučici-dakako!
Zar sumnjate?

narudžbe za kupovinu sadnica primam na broj......
(al preduvjet je da imate voćnjak....zapušten.... ali nikad napušten)