Nedavno sam pronašao ovu sliku. Nakon prvotnog širokog osmjeha još sam dugo šutke ostao uz fotku zamišljen.
Stvarno izvrsna fotka. Stvarno zapanjujuća odlučnost malenog dječaka. Možda bi mnogi rekli, sulodost, suluda hrabrost, osječaj zaštićenosti staratelja iza leđa? Krivo. Ovaj je dječak zaboravio na to. U njemu je sva odlučnost ovoga svijeta. Na žalost, on je samo dječak.
Na žalost, on to više nije.
Nakon te fotografije život mi više nije isti.
Ne, nisam postao odvojen od strahova i slabosti ali kad god negdje zapnem, zastanem sjetim se tog zabilježenog trenutka.
Sjetim se dječaka i krenem dalje...
Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka!
|