ispad za ispadom... blog.

dobro došli u more čemera. grist ću vam usne pohlepom, a vi me darivajte svojom nezasitnom žudnjom. poštena razmjena, zar ne?
volio bih te pohoditi u tvojim snovima al' to je i odviše smjeli naum. mogao bih nastradati, a i lijen sam. dovoljno lijen, dovoljno velika bitanga da si mogu priuštiti manjak karaktera, a opet dovoljno dobar da ne marim za nedosljednost drugih. prepoznajete li moju?! slobodno mi je spotčinite. bilo bi mi drago.

svrhovitosti ne nalazim, a sam sam skoro pa mrtav. želiš li kušati smrt? sviđa li ti se ova glupost? možeš li iznaći odgovore za moje upitnike? uporni štioče, gdje ti je hrabrost?! iskaži svoju upornost i smjelo nastavi vidom kročiti nacifranim retcima, rječima bez kraja i konca, podbulim od nedostatka konceptualnosti.
proljeće kliče novim snagama, a gnjilost svakodnevice ostaje ustajala u indiferentnim poniranjima u iste, stare, rutinirane kretnje. kauzalitet događanja biva vihor što zanosi brod bez kapetana, pače i bez kormila. nema ni žene koja bi se pokazala kao znamen, usud ili nešto treće. prilično je pusto. tijelo je ustajalo, misao otupjela... gdje je britkost odluka što nas je nekoć činila gorljivim, što nas je prije ispunjala gorljivim entuzijazmom nepopravljive ambicije? kamo su nestale sve one hlepnje kojima bi prisvojili budućnost? umjesto toga, sutra posvaja tebe... mene...

dođi... hodi u zamku tmine. ovdje je toplo, ovdje je ugodno. budi sigurna. možda će i tvoj duh ovdje biti umrtvljen više postajati moj, a manje biti tvoj. mogu li ti spaliti krila? miris tvoja mesa ugodan je ali moje gladi nisu zasićene. dodir tvoje kože mi se dopada. ja bih uvijek još.

lud sam. (nisam to nikada skrivao) ovo je još jedno neformalno pisano priznanje.
osmatranjem današnjice... tko to može primjetiti, a tko me iščupati iz mase?! =)

usud htjede da u jutro ovog ponedjeljka opet osvanem na ovom prostoru i na ovaj način.
dugo me nije bilo i nisam više čovjek kojega ste (eventualno) poznavali od prije.

puno toga se dogodilo u međuvremenu:

-faks i dalje stoji i šanse su kako uskoro prelazim na novo sveučilište. kažu kako je negdje dalje trava uvijek zelenija ali ljudi svašta govore. kako bilo da bilo, to zelenilo ću uskoro spoznati u svojoj djetinjoj nedefiniranoj maniri. nije mi se učilo pa sam našao posao kojeg ne radim jer sam ono što jesam - bitanga. ali to je u redu. ne volim kada mi netko rad, trud i zalaganje procjenjuje odokativno. za svoj trud više preferiram fiksnu tarifu, a kako sam krenuo, pero bi vrlo brzo moglo biti zamijenjeno lopatom ili krampom. jedina je nevolja u tome što ništa od potonje nabrojanog ne pristaje mojem dlanvolju.

-imao sam avanturu u kojoj sam kroz tri dana napravio đir iz osijeka preko virovitice do zagreba i rijeke odakle sam se preko slavonskog broda vraćao natrag za osijek. bilo je jako lijepo to jako lijepo iskustvo koje djelomično moram zahvaliti jednoj jeleni, a koja je iskru indeferentnosti u meni iskoristila usmjerivši me putopisu kakav je inače krajnje upitno bi li si priuštio.

-žena ima nema broja: marije, marine, ive i ivane (oh da... svijet ne bi izgledao kako izgleda da nije bilo ivane, the ivane. ). poslijednja zanimljivost skriva se u jednim smeđim očima boje jeseni, okama kakve volim da budu fiksirane na meni; dodirima kakve volim i poljupcima koje cijenim. zanimljivo je kako pored svih potencijalnih upravo ovo mlado gotovo 17ogodišnje biće na mene je ostavilo najdublji dojam od sve ženskadije što je okrznulo moje življenje (the ivana i crnokosa kovrčava čarobnica su, podrazumijeva se, izvan svih pravila, izvan svih klišeja). iako se ja lako zanosim, lijepo mi je kada se družimo. što reći, brinete rules. :)

-izgubio sam svoj izričaj, kićeni fancy način slaganja riječi, svoje zadovoljstvo i jedinu stvar na koju sam do sada odisao ponosom. sve je to u glavi. što li će novoga izniknuti iz moje lubanje,preostaje tek vidjeti. samo dobre stvari, nadam se.