lost princess
28.04.2008., ponedjeljak
Kada sjecanja zabole!!!
|
Danas, dok sam setala mracnim ulicama, sama, obuzela ma sjecanja. Na svaki dan sretnog djetinjstva po jedna suza je pala, usna je zaigrala. Tek tada...tek tada sam shvatila, o Boze pa ja sam zena, ne vise tatina curica...proslost se nikada vratiti nece, sad sam velika. Snazno sam saku stisla i u prvo sto sam stigla udarila. Ni bol nisam osjetila, samo sam na pod sjela i snazno zaplakala. Prolaznici mi nisu bili vazni, ni na sto se nisam obazirala, jecala sam i plakala. Oci sam zaklopila, samo sam se lijepih i sretnih stvari sjecala. Dani u osnovnjaku, polazak u srednju, prvi izlazak, prvi date, prva ljubav i prvi poljubac. Sve je to tako daleko, tako maglovito ali tako sretno. Htjela bih...ma samo bih na trenutak htjela ponovno ona mala djevojcica biti, majku snazno zagrliti i vragolasto se s tatom prepirati. Ali ne, toga vise nema, sve je vrijeme pregazilo, a ostala su samo sjecanja, sjecanja i sreca koja se nikada vretiti nece.... |
Ti i ja
|
Zapad i sunce... Uveli list i kraljica cvijeća, Ruža. Padaš s drveta Života i smrti, Dobra i zla. Ja te podižem u nebesa, Ja sam tvoj anđeo čuvar, A ti maleni klinac. Ja sam tvoja zvijezda pratilja, Ja te vodim, držim te za ruku... Umornu rukicu malog djeteta. Ljubav slijepa, A tako predivno... Predivno lijepa. |
