NA RASKRIŽJU
Jedan je starac sjedio na raskrižju seoskih putova. Sjedio on tako i pušio lulu. Naiđe putnik, pozdravi starca i upita ga o selu koje stoji na tom putu, kakvo je, jer je on krenuo u svijet da nađe mjesto gdje bi volio živjeti.
Starac njega upita kakvo je bilo selo iz kojeg je došao. Putnik mu reče kako su tamo ljudi bili zli i loši, kako je selo bilo na lošoj poziciji i još puno ružnih stvari o svom bivšem selu.
Starac promisli nekoliko trenutaka pa mu reče kako je i ovo selo na lošoj poziciji i da su ljudi zli i da ni ovo mjesto nije dobro za njega.
Putnik ode dalje.
Sjedi tako starac kad naiđe drugi putnik s istim pitanjem: kakvo je selo koje stoji na putu jer on namjerava da nađe novo selo gdje bi živio.
Zapita starac i ovoga drugog putnika kakvo je bilo selo iz kojeg je on došao, a putnik odgovori da je selo bilo lijepo, ljudi dobri, ali da je dobio želju upoznati još sela i još ljudi i da je zato krenuo u svijet.
Starac ne razmišljajući ni časka reče putniku da je ovo selo lijepo i da su ljudi dobri i da će mu u i ovom selu biti lijepo živjeti.
"Ono što nosimo u sebi ne možemo promijeniti selidbom na drugo mjesto.
Promijenimo li svoj stav, promijenit ćemo i svoju stvarnost."
(Post je objavljen 25.05.2010.)
23.06.2012. u 15:21 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh
