Hic gecmiyor gunler sensiz
Geceler yine kimsesiz
Ah sevdigim nerdesin? Kimdesin?
Sana sormaya, varmiyor dilim
Dinle
Deli askinin sonu var midir?
Diye sormadan severim seni
Aci dinmedin, gece bitmeden
Yola dusmeden bulurum seni
Bana yar midir? Adi var midir
Diye sormadan bilirim seni
Goze girmeden, dile gelmeden
Yuze gulmeden, severim seni
Sorsaydin adi var midir?
Gercekten bana yar midir?
Bilseydim sonu var midir?
Sessizce severim seni
Nekoga moraš voljeti,
makar i trave, rijeku, stablo ili kamen,
nekome moraš ruku nasloniti na rame
da se gladna nasiti blizine,
nekome moraš, moraš,
to je kao kruh, kao gutljaj vode,
moraš dati svoje bijele oblake,
svoje smjele ptice snova,
svoje plahe ptice nemoći
– negdje mora biti za njih
gnijezdo spokojstva i nježnosti -
nekoga moraš voljeti,
makar i travu, rijeku, stablo ili kamen -
jer stabla i trave znadu za samoću
– kad koraci svagda odu dalje
premda se trenutak zaustave –
jer rijeka zna za tugu
– samo da se nagne nad svoju dubinu -
jer kamen pozna bol
– koliko je već teških nogu
išlo preko njegova nijemog srca -
nekoga moraš voljeti,
nekoga moraš voljeti,
s nekim moraš ukorak,
istim tragom -
ah, trave, rijeka, kamen, stablo,
šutljiva pratnja osamljenika i čudaka,
velika, dobra bića
što progovore
samo kad zašute ljudi.