Danke Deutschland, meine Seele brennt!
Danke Deutschland, für das liebe Geschenk.
Danke Deutschland, vielen Dank,
wir sind jetzt nicht allein,
und die Hoffnung kommt in das zerstörte Heim.
Sanja Trumbić je legenda. Pjevala je Moj je dragi u narodnoj gardi, Kazni me ko ženu, Daj mi mama 100 kuna i mnoge druge pjesme, ali najpoznatija je definitivno Danke Deutschland. Pjesma se vrtila jako kratko na Hrvatskoj televiziji 1991/92., a skinuta je iz etera na zamolbu njemačkog veleposlanstva i zbog negodovanja gledatelja.
Vrhunac ovog (nažalost kratkog) videa je kad složi facu na ...fuer das liebe Geschenk.
Nekoga moraš voljeti,
makar i trave, rijeku, stablo ili kamen,
nekome moraš ruku nasloniti na rame
da se gladna nasiti blizine,
nekome moraš, moraš,
to je kao kruh, kao gutljaj vode,
moraš dati svoje bijele oblake,
svoje smjele ptice snova,
svoje plahe ptice nemoći
– negdje mora biti za njih
gnijezdo spokojstva i nježnosti -
nekoga moraš voljeti,
makar i travu, rijeku, stablo ili kamen -
jer stabla i trave znadu za samoću
– kad koraci svagda odu dalje
premda se trenutak zaustave –
jer rijeka zna za tugu
– samo da se nagne nad svoju dubinu -
jer kamen pozna bol
– koliko je već teških nogu
išlo preko njegova nijemog srca -
nekoga moraš voljeti,
nekoga moraš voljeti,
s nekim moraš ukorak,
istim tragom -
ah, trave, rijeka, kamen, stablo,
šutljiva pratnja osamljenika i čudaka,
velika, dobra bića
što progovore
samo kad zašute ljudi.