Korak naprijed ...
19.10.2005., srijeda
Dom je tamo gdje je lijepo
Unatoč svim lošim iskustvima u susretu s Belgijcima po raznoraznim uredima, naišla sam i na onu dobru stranu tih ljudi. Moram priznati da sam dugo razmišljala o tome kako nije ok da pišem samo loše stvari, samo ono što me živcira, što me neugodno iznenađuje itd. Shvatili ste već :) I tako sam kockala i kockala i u razgovoru sa jednim lokalnim dečkom shvatila sam da su Belgijci zapravo jako "fin" narod. Jako su zatvoreni prema novim ljudima i treba im vremena da te prihvate te puste u "svoj" prostor. Ali kad se to dogodi, jako su fini, susretljivi, ... ukratko - sve što su pravi domaćini :) Nego, ono na čemu sam se htjela osobito zaustaviti su njihove kuće. Već prvi dan u Belgiji pomislila sam kako mi sve izgleda poznato... Kasnije sam se sjetila igre The Sims. Tamo se može "izgraditi" kućica poput Belgijske :) No, da skratim - u gradu su kućice poput Amsterdamskih - uske, ali jako duboke. Kad ih gledaš s vanjske strane nikada ne bi pomislio da ima u njima toliko mjesta. No, čim se izađe iz centra grada, kućice postaju niže, vrtovi predivni, ograde niske, prozori ogromni. Isprva me oduševio izgled vrtova. Djeluju nacrtano. Kasnije sam i u brošuri o Belgijskim navikama pročitala da jako, jako skrbe za svoje kuće, njihov izgled i vrt. I zaista je tako. Cvijeće predivno, uredno, trava također. Ničemu se ne dopušta da zaraste ili se osuši. Sve je povezano putem koji je napravljen od manjih kamenčića, samo tako uredno posutih. Nisam primjetila nikakvog vrtlara oko kuće tako da mislim da sve to sređuju stanari sami. Što je zapravo jako cool. Samo me zanima kada sve to stignu napraviti :) Spomenula sam već i ograde. Većinom su sve žive ograde i jako nisko podrezane. Tako kuća djeluje otvorenija prema vanjskom svijetu. Dakle, ljudi se ne zatvaraju u svoja četiri zida i žele da ih se ostavi na miru. Što je nekako u suprotnosti s tim da su zatvoren narod... Ali valjda nisu prema susjedima :) Ipak, kad nestane šećera a dućani su zatvoreni, dobrosusjedski odnosi su dobrodošli ;) Osuševili su me prozori ... Ogromni prozori i specifični za svaki dio kuće. Već s vanjske strane može se točno odrediti gdje je dnevna soba, gdje je kuhinja, itd. U dnevnim sobama obično su prozori spojeni sa velikim kliznim vratima koja vode na vrt. Terase kakve se grade po našim kućama i balkoni na svakom katu ne postoje, tj. barem ja još to nigdje nisam primjetila. Dakle, ako se želi popiti kava na otvorenom, na jesenskom suncu, vrt je "place to be" :) Ma što bih vam još opisivala kad slika najbolje govori sama za sebe ... Još kad bih znala kako se stavi više slika ;) |
- 17:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||