Korak naprijed ...
17.10.2005., ponedjeljak
Subotom na sjeveru ...
Ovi naslovi su mi kao da se javljam negdje s leda, medu pingvinima, u sred nicega i gdje god puca pogled samo snijeg, snijeg ... No, kako god bilo da bilo - ipak sam na sjeveru od domovine :) (kojagod to zemlja vec bila ;) ).Nego, htjedoh vam reci koju o subotama. Zanimljive su subote u ovako malom gradu. Vikend je opcenito dosadan za upucati se - tko bi mislio, ali subote u jutro su predivne. Naime, Leuven nema trznicu kakvu poznajemo mi, juznjaci, gdje se tete deru, smrdi ribarnica, mesar je sav prljav ... nema toga. Preko tjedna se kupuje u ducanima i za starije ljude je opasno po zivot izlaziti iz kuce dok su studenti sa svih krajeva svijeta sa razlicitim umijecima voznje bicikla upravo na biciklama, na cesti. No, subota - subotom je potpuno druga prica ... Studenti odlaze doma (barem ovi iz Belgije kojih ima ionako najvise) a na ulice izlaze domacini. Gospodini i dame, setaju se po gradu s finim cekerima za kupovinu, terase skupljih kafica (poput gradskih kavana kod nas nekada davno, davno) su pune, ljudi se susrecu na trgovima, zastaju, prozbore pokoju. Svi se smjeskaju i svi su happy :) E sad ... rekla sam da nema trznice, ali subotom je druga prica - subotom dode trznica. Postave se kvazi stojnice u jednoj siroj ulici i prodaje se cvijece, peciva svih vrsta i oblika (ne zaboravljam ni okuse ali sam gladna pa ne bi u detalje :) ), plodova od oraha do nekih koje sam vidjela prvi puta u zivotu, voce svakakvo - obicno i ekzoticno, povrce, rucni radovi (lutke, ukrasi, nakit ...) i naravno sve za dolazeci Halloween ... Jos je ovu subotu bilo predivno vrijeme ... onak, pravo jesensko - toplo i suncano (citaj: lagana jaknica dovoljna), lisce svih boja, sve djeluje onak "mekano" ... ma ljudi moji, ne znam vam opisati dozivljaj jeseni :) Subote su nesto posebno ... |
- 17:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||