Korak naprijed ...
03.10.2005., ponedjeljak
Sa sjevera ... #1
Kako vam sad sve prenijeti? Mislila sam da ce biti jednostavnije ... ali pisala sam ja svoj putopis uredno, u biljeznicu, svaki dan, ali sto sad prenijeti? Kako sve srociti? 13.09.2005. skoro sam odustala od svega. Dok su mama i tata sjedili u kuhinji i cekali posljednju kutiju, ja sam se samo raspala ... Sjela i pocela plakati. Ne znam ni sama zasto. Odjednom mi je postao prevelik problem i prevelika odluka nesto poput da li ponijeti i te hlace ili su dovoljne "samo" troje ... U trenu mi je bilo dosta svega. Stvari sam pocela samo bacati u kutiju i ako me sad netko pita sto sam sve ubacila - nemam pojma. Punila sam kutije za doma, punila sam kutije koje ce doci postom za mnom i ne bih se iznenadila kad bi sve bilo pomijesano ... Smotanost mi je poklonila majka priroda :) No, u nocne sate soba je izgledala praznije... U 02h u jutro, 14.09.2005. sjeli smo u auto i krenuli prema Veneciji. Let u 08.20 iz Trevisa. Destinacija: Belgija, Charleroi, Bruxelles. Od aerodroma do zeljeznickog kolodvora busom, pa s dva vlaka do cilja - Leuven. Mali studentski gradic, "svugdje za 10min" ... tako su nam barem govorili, ali nakon nekoliko dana na nogama od 8h do 20h u potrazi za stanom - jer tko prvi dode, prvi prode - cini ti se da je potreban avion za tih 10min. No, danas, nakon dva tjedna, i ja bi rekla da je sve na 15min ... samo sto bi dodala - autom :) ne, ne ... salim se ... mali je gradic i zapravo po malo pocinjem zakljucivati da je lijep :) U pocetku mi je islo sve na zivce i samo sam htjela nazad doma ... zapravo, nazad u poznato. Prvi dan sam prespavala ... digla sam se samo za veceru i vodu i spavala, spavala ... U tom privremenom smjestaju, hostelu koji je zapravo dio samostana fratara za koje nikad prije nisam cula :) ... no, tu smo bili dok nismo nasli stanove. Studio - kako se naziva garsonjera - kojeg sada iznajmljujem je odlican. Jeftiniji od prosjeka i u samom centru ionako malog grada ... Fakultet mi je doslovno preko ceste, a pogled s prozora je na glavni trg gdje su SAMO kafici, nocni lokali i zabave :) Moglo bi se reci da je sve pod prozorom :) A pod tim istim prozorom zna ponekad biti i previse veselo ... Sam rekla daje ovo STUDENTSKI grad? ;) Da, toliko veselo :) 10.000 je stanovnika van skolske sezone, a sa pocetkom akademske i skolske godine ta se brojka dize na 45.000 ... ... to be continued ... |
- 17:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||