Korak naprijed ...
12.10.2004., utorak
Utjeha
Život može postati težak, užasno težak. Katkad te može pogoditi u dno duše. U takvim bolnim trenucima svaki čovjek traži utjehu. Bez utjehe čovjek ne može živjeti. Ali utjeha nije alkohol, ni tableta za smirenje, ni injekcija koja će te načas opiti a onda strovaliti u još srnju noć.Utjeha je kao melem na bolnu ranu. Utjeha je kao neočekivana oaza u velikoj pustinji. Oaza ti daje da ponovno vjeruješ u život. Utjeha je poput umirujuće ruke na tvojoj glavi. Utjeha je kao blago lice nekoga u tvojoj blizini tko shvaća tvoje suze, tko sluša tvoje izmučeno srce, tko ostaje uza te u tvom strahu i očaju i daje ti da ugledaš poneku zvijezdu. Utjeha je Duh Božji. On ulazi u tebe kad su tvoja vrata otvorena i stavlja ti kao dar na stol "mir", "radost" i "ljubav" - darove s kojima možeš živjeti. Meni osobno, najljepša je utjeha kad se osoba ne trudi previše s dubokoumnim savjetima, izrekama, svim mogućnostima i velikim riječima. Najljepša je utjeha kad je netko jednostavno tu. Prisutan. Sluša. I nastavi kao da ništa nije bilo. Bez osuđujućeg pogleda koji govori da si looser ili ti potvrđuje da si doživio osobni failure. Iako pogled kaže sve, slatke riječi nisu dobro rješenje. Osjeti se kad čovjek misli jedno a kaže drugo. Zato najviše volim kad se šuti i osjeća da te netko tješi svojom prisutnošću. Problem je jedino - gdje naći takvu osobu. Mislim da ju svatko ima ali ju treba prepoznati kao takvu... A lonely mother gazing out of her window Staring at her son that she just can't touch If at any time he's in a jam She'll be by his side But he doesn't realize he hurts her so much But all the praying just ain't helpin' At all 'cause he can't seem to keep His self out of trouble So he goes out and he makes his money The best way he knows how Another body laying cold in the gutter Listen to me Don't go chasing waterfalls Please stick to the rivers and the lakes that You're used to I know that you're gonna have it your way Or nothing at all But I think you're moving too fast Little precious has a natural obsession For temptation but he just can't see She gives him loving that his body can't handle But all he can say is baby is good to me One day he goes and takes a glimpse In the mirror But he doesn't recognize his own face His health is fading and he doesn't know why 3 letters took him to his final resting place Y'all don't hear me ... I seen a rainbow yesterday But too many storms have come and gone Leavin' a trace of not one God-given ray You say because my life is ten shades of grey I prey all ten fade away Seldom praise Him for the sunny days And like his promise is true Only my faith can undo The many chances I blew To bring my life to anew Clear blue and unconditional skies Have dried the tears from my eyes No more lonely cries My only bleedin' hope Is for the folk who can't cope Wit such an endurin' pain That it keeps 'em in the pourin' rain Who's to blame For tootin' caine in your own vein What a shame You shoot and aim for someone else's brain You claim the insane And name this day and time For fallin' prey to crime I say the system got you victim to your own mind Dreams are hopeless aspirations In hopes of comin' true Believe in yourself The rest is up to me and you ... |
- 19:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||