Korak naprijed ...
30.08.2004., ponedjeljak
Dažd
Trebalo bi opet naučiti da slušamo kako dažd pada, pada Trebalo bi se odkameniti i poći bez osvrtanja kroz kapiju grada Trebalo bi ponovno pronaći izgubljene staze od one plave trave Trebalo bi u obilju bilja zagrliti panične makove i mrave Trebalo bi se iznova umiti i sniti u jasnim kapima ozorne rose Trebalo bi onesvijestiti se u tamnim vlasima neke travne kose Trebalo bi načas stati sa suncem svojim i sjenkom svojom stasati Trebalo bi se konačno sastati sa već davno odbjeglim vlastitim srcem Trebalo bi se odkameniti i proći bez osvrtanja kroz kamenu kapiju ovog kamenog grada Trebalo bi htjeti I svu noć bdjeti slušajući kako dažd pravedni pada pada pada Mak Dizdar |
- 09:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||