Korak naprijed ...
30.06.2004., srijeda
Dobro jutro!
|
Eto me. Naspavana. Svježa... nisam još al ću uskoro pod tuš. Čim dođe red na mene. Jučer je bio opet jedan onih dana. Samo se nadam da ova slaba volja neće dugo trajati. Već me zamara. Ima jedan lik na forumu. Šalje mi pm. O depresiji i razlozima itd. Nisam mislila da ću na forumu uspostaviti s nekim kontakt s ozbiljnim rečenicama i problemima. Sve mi se na tom forumu čini "onak" - s lijevom za višak vremena. Al ostaje činjenica da je očito nekima taj forum doslovno život. Zanimljiv je taj život kompjuteraša. Iako primječujem da sam i ja sve više vremena za kompjuterom, a sve manje vani. Ne znam dal bi me onda uopće trebala brinut činjenica mog raspoloženja. Niš konkretno nit ne napravim protiv tog. Samo se prepustim. Tako je valjda lakše. Uvijek sam bila osoba koja je nalazila rješenja "linijom lakšeg otpora". Kasnije idem na kavu sa sestrom. Ona putuje večeras. Vjerojatno bi htjela da pričamo. Da joj analiziram svoju slabu volju. Pogriješila sam naime jučer poslavši joj sms sadržaja da sam kronično loše raspoložena. Meni se u biti uopće ne priča o tome. Također sam jedna onih koja će te stvari zadržati za sebe. I suze i tugu i misli i sve. Ili ću ih iznijeti hrpi nepoznatih ljudi koja svakodnevno zalazi na ovu stranicu i čita... al ovak mi je lakše  Zapravo kad bolje pomislim ... nije da nisam niš napravila protiv loše volje. Otišla sam u šoping i kupila sam si portable cd/mp3 player. Neku jeftinu, plastik-fantastik verziju ali barem neću krepat od dosade u petak na putu doma. Već si skupljam mjuzu sa neta. Al mi ne ide. Damn!   Skinula sam si neki iMesh jer mi Kazaa ide na živce al ide mi i ovo. Dvije normalne stvari ne mogu skinuti. Još malo pa ću odustati. Ne znam više jel problem u meni jer sam glupa i ne znam skinut dvije stvari (to mislim da nije  ) ili je komp u klincu. Mislim, komp je ionako cijelo vrijeme u klincu. Još dobro da imam ovaj lap top tu. Svoj komp nit ne palim više. Nisam ga upalila već mjesec dana. U biti ga nit ne mogu upalit. Sve je crklo. Moram još samo izabrati dan da ga zabrišem u smeće. Ok, neću više o kompu. Već sam nervozna. To ne želim biti danas. Odoh pod tuš.  |
- 09:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||