Korak naprijed ...
29.06.2004., utorak
The reason
I'm not a perfect personThere's many things I wish I didn't do But I continue learning I never meant to do those things to you And so I have to say before I go That I just want you to know I've found a reason for me To change who I used to be A reason to start over new and the reason is you I'm sorry that I hurt you It's something I must live with everyday And all the pain I put you through I wish that I could take it all away And be the one who catches all your tears Thats why i need you to hear I've found a reason for me To change who I used to be A reason to start over new and the reason is You I'm not a perfect person I never meant to do those things to you And so I have to say before I go That I just want you to know I've found a reason for me To change who I used to be A reason to start over new and the reason is you I've found a reason to show A side of me you didn't know A reason for all that I do And the reason is you ODLIČNO, ODLIČNO!  Jutros sam gledala na "Dobro jutro, Hrvatska" prilog o nadolazećem (kao da je kolač  ) filmskom festivalu u Puli. I lako meni za to... Ja bi Motovun. Opet. Al stvarno bi. Već tri godine sanjam o malom šatoru ispod onog brda i 5 ludih dana. Al niš od toga. Ove godine mislim da neću ni jedan film otići pogledat  Ljeto je klinac. To je kao moje razdoblje, al je klinac jer sam stalno u depri kad se bliži ljeto. Ova godina je barem malo drugačija. Nemam planova. Želje? Ma ima ih milijun... al nema planova. U petak idem doma. Najkasnije u petak. Ako budem u klincu odoh već u četvrtak. Al sumnjam. Petak. I ne znam kada se vračam. Ne znam ni da li se vračam. Nisam našla nikakav job u Ljubljani. Studentima preko ljeta nude samo rad u bircu. To je za rezat žile. U bircu mogu radit i kod starog. To mi stvarno ne pada na pamet. A ako nemam job nemam šta radit u Ljubljani. Istina - još manje imam radit u Puli ali eto, barem neću trošit lovu na poruke objašnjavajući staroj kako ne želim biti u Puli. Iako kuži. I pokušava kao olakšati spikom da će ona ići sa mnom na more i svugdje. A šta da kažem na takvu ponudu - jupi?!  Već vidim kako ću u petak teglit torbu s knjigama, torbu s odjećom, torbu s knjigama i još jednu s knjigama  Ali vratit ću se. Najkasnije u utorak. To sam si obećala. A obećala sam i sestri. Ona ode na mjesec dana i netko joj mora zaljevati neki čempres. jupi?!  Žena si je konačno uštedila za tu Perugiu i tečaj talijanskog. Govori o tome već tri godine. Iako je mene u neku ruku spasilo što moram biti u Ljubljani zbog toga. Ah... Motovun. Mah - kupit ću si časopis pa ću čitati o filmovima. Nije loše  |
- 09:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||