Korak naprijed ...
06.06.2004., nedjelja
So after all is said and doneI know I'm not the only one Life indeed can be fun, if you really want to Sometimes living out your dreams, Ain't as easy as it seems You wanna fly around the world, In a beautiful balloon Samo na kratko: Sva ova strka, frka oko Severine me već pošteno živcira. Svi samo o tome. Seve na sto i jedan način. A jadna žena niš loše nije napravila (osim što se uopće snimila). Al šta čemo - svi činimo greške. Pa ljudi smo. Ako joj je to pak samo marketing-fora neka je i to. Šta se svi toliko uznemiravate. Njen život. Što se tiče Lokasa - emisija mu je bila jadna. Zanima me kako se osjećala publika dok je gledala u onaj ekrančić manji vjerojatno od tv-a koji imaju doma i u Lokasa kako pije kavu. Predivno! :)) Seve još i dalje dobro izgleda. Dobro je izglumila onu zbunjenost (ok, ok možda i nije, al barem povremeno je - čini mi se - zafejkirala) ... No, ono što mi je išlo totalno na živce je bilo to što se toliko iscmakala. Za svaku što je otvorila usta ispao je jedan glasan 'nc' :)) A i ozvučenje je bilo očajno. Kao da su sjedili u velikoj bačvi - očajna jeka. Nije da sam neki tehničar - al uši mi prilično dobro funkcioniraju :)) Hajd - bila je i poneka dobra fora, al pitanja općenito su bila koma. Bilo bi možda bolje da ju je pustio da sama priča 20ak minuta. Nego - očito je da se Seve drži i to joj je cool. Cura je i dalje simpa, dobro izgleda i sa tako malo make-up(a) a sljedeći cd će vjerojatno rasprodat skroz na skroz :)) E sad - dosta o Severini. |
- 13:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||