Intelektualna hrana
05.05.2005., četvrtak
Ebola
|
Ova je priča nastala sad već davno kao posljedica užasnuća ove kataklizmičke bolesti. ...u prah se pretvori -Posvećeno žrtvama virusa ebole I danas je vruće, a kako i ne bi bilo kada djeca u našem selu nisu nikada vidjela snijeg. Kiše nisu padale jer nije vrijeme monsuna. Svi su hodali razgolićeni, ali ipak ne totalno goli jer je duh civilizacije ipak došao i u ovo selo Bogu iza nogu. Mi djeca smo se kupali u mutnoj rijeci koja našem selu omogućavala i po tri žetve godišnje. Tako nismo u hrani oskudjevali. Odjednom je graja dječje igre prestala,a ja ugledah kako iz šume izlazi čovjek sav u krvi. Svi su se razbježali osim nas nekoliko hrabrijih koji ovo ljeto polažemo test odrastanja. Pritrčali smo mu i odveli ga u bolnicu. Krvario je iz usta i nosa, čak i iz ušiju. Naša bolničarka je bila bjelkinja. Ona je studirala u Njemačkoj (kakvo smiješno ime). Lice joj je izgledalo kao da je vidjela duha. Istjeral nas je iz bolnice. Mi smo se nagurali na prozor i znatiželjno promatrali. Ona je držala neku mokru krpu na ustima i pregledavala čovjeka. Uskoro je umro. Slijedeći dan je bolničarka otišla u grad. Nakon toga su došli neki ljudi obučeni kao ljudi sa zvijezda. Zabranili su nam kupanje u rijeci. Nismo smjeli ići ni u šumu jer su sve ogradili gustom čeličnom žicom. Bolila me je glava od svega toga. Ležao sam na zemlji i gledao nebo. Bilo je mračno. Tražio sam svoju zvijezdu. I čudio sam se kako to da u onoj Njemačkoj nisu voljeli zvijezde, a svi imaju svoju zvijezdu. Moja zvijezda je još mala. ali će porasti i kad umrem ona će se ugasiti, a ja ću otići s njom. Sklopio sam oči. Pred očima mi je stalno bila slika onoga čovjeka. Nikada još nisam vidio čovjeka da krvari. Sjećam se jednom kad sam pratio lovce, da sam umalo zaplakao dok je iz pogođene srne curila krv. A njene velike oči su ostale otvorene jer je duh šume izašao iz nje.Bio sam vruć. ?To je od glavobolje pomislim i nastavim gledati nebo. Ne znam ni sam kako je došlo jutro. Dočekao sam ga u nekakvoj omamljenosti. Pokušao sam ustati, ali nisam mogao. Kao da mi je ispijena snaga. Cijeli sam bio prekriven nekim pjegama što su me užasno svrbile. Bio sam žedan. Nisam mogao ni pričati. U selo su donijeli puno kutija. U jednu kutiju su stavili onog čovjeka. Znam da jedna i mene čeka. Počeo sam se gušiti. Uzrok je bila krv koja mi je počela teći iz nosa. Dignuo sam glavu gore. Na nebu su se igrale ptice. Okupane plavetnilom naglo su se obrušavale dolje pa onda ponovo dizale visoko visoko. Nikako mi nije bilo jasno kako su se uspjele odlijepiti od zemlje. Kako god sam se ja trudio nisam uspio poletjeti i pridružit se pravim gospodarima zemlje. Sunce me je užasno smetalo. Nitko nije znao gdje sam, a i nije me tražio. Ovo je prvi puta da se nešto dogodilo kod nas i zavladala je prava panika. Moćni lovci su postali lovina. Jedva dočekah noć. Počeo sam krvariti iz usta pa sam se zakašljao par puta. Pluća su me pekla kao da sam udahnuo čeličnu prašinu. Noge nisam osjećao ,a ruke, ruke sam osjetio samo na vrhovima prstiju koji su me pekli. Ispod noktiju mi je curila krv. Vene su mi sikočile kao da ih netko čupa. Potražio sam svoju zvijezdu na nebu. Bljesnula je i nestala |
- 14:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Kulen, sarma i filozofija |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
