Pijesme jednog manijaka

petak, 20.10.2006.

I HOKEJAŠI SU LJUDI

Posebni su ljudi
U tramvaju naši
Ako niste znali
To su hokejaši

Kad vidite staricu
Što dolazi sa placa
Znajte da se zapravo
Sa turnira vraća

Igrali su hokej
Na ledu il' na travi
Iako su stari
Hokejaši su pravi

Sa štapovima svojim
Udaraju pak
Misliš da su spori?
Brzi su ko vlak

U tramvaju i busu
Uvijek sjesti vole
Jer nakon teške tekme
Noge i njih bole

Bole ih i leđa
Od čvrstih startova
Ima ih posvuda
Iz svih naših kvartova

Hrabri baš su oni
Jer sport taj je grub
Često gube pamćenje
Izbiju im zub

I to vrlo često
Pa zubala nose
Došlo je do toga
Da ostanu bez kose

Al' u klubu teško je
Niske su im plaće
Tako neki prelaze
I u tenisače

Pa svoj hokej-štap
Reketom zamijene
Pa vježbaju uporno
Da dođe bolje vrijeme

Pa kada u tramvaju
Jednog od njih vidiš
Samo mu namigni
Sa stolca se digni

Jer znaš da im je teško
I da sjesti vole
'' Samo sjedni dečko!''
'' Ma idem sada dole''
- 22:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.