petak, 07.04.2006.

ne znam šta mi je...petak je...nema sunca i sva sam nekako tužna....depresivna je ova kiša....nek prestane padati...mrzim ju....
kao da podsjeća na ono što je izgubljeno...
na ljude koji su otišli...ali više nisam tužna...bar ne onako kako sam prije znala biti....zavukla bi se u sobu i satima plakala...suze su jednostavno padale jedna za drugom...a sada....samo sam ljuta...neka ljutnja u meni...ne znam opisati taj osjećaj....ali umjesto da plačem sada bi najrađe bacila nešto stakleno u zid....da čujem taj lom...i da si zamislim kako je to bio zvuk osvete...zločesta sam....nono
možda nakon određene boli i suza počne ta neka ljutnja...želja da ih boli kao nas...nisam više sigurna....
samo znam da već dugo nisam plakala...stvarno dugo....
možda zato što se sada znam nositi sa tim stvarima.....
previše ljudi nedostaje...bar danas....
njega nisam vidjela tjedan dana....samo bi htjela proći hodnikom i znati da je tamo...
trebam sunca....i kavu...sa mojom rockericom....a ona je otišla....nadam se da uživa....sada je trebala već stići...po mojoj slobodnoj procjeni...a ne ide mi matematika...nije važno.....mala,duguješ mi kavu kad se vratiš....
a mali ti mi duguješ....jedan zagrljaj...kad se vratiš...čekam te....
a znam da neću dočekati....nema veze...skriveno ću tražiti tvoje zelene oči.....
nema veze što me ne vidiš..ne primjećuješ....
sanjala sam te noćas...
Image Hosted by ImageShack.us

<< Arhiva >>