Nešto iz moje glave
Što napraviti?
Koristim ovu priliku da se zahvalim svim lijepim komentarima na mom prošlom postu. Naravno, ja sam u cijeloj toj situaciji i događaju imala najmanje prste, samo sam potražila par brojeva, ali svejedno hvala. Iako je sudbina psića bila ,nažalost, crna nekako me boli činjenica da u moru bezazlenih zakona, nema nekakvog adekvatnog zakona za životinje i kazne koje će biti primjerene za nedjela koja im se naprave. Doduše, kod nas će se teško naći netko tko je ubio nekog drugog, a kamoli da se traži netko tko je ubio psa na cesti. Svećenik je za svoje nedjeljo dobio 700 sati dobrotvornog rada.... To nam govori sve o našim kaznama....Ali svejedno, ne znam. Osjećam nekakvu odgovornost, nekakvu potrebu to promijeniti, ali ne znam kako. I danas čitam u novinama kako je netko probio psu lubanju, iščupao mu zube, slomio čeljust... Naravo da se ovakve stvari ne povlače dugo u medijima, ljudi pokažu sažaljenje jednokratno i to je to.... Svi u tom trenutku kunemo i psujemo kriminalce, ali opet ništa ne radimo po pitanju zaštite životinja. Jer da se svijet promijeni potrebno je da promijenimo sebe... Ali kako uopće pokrenuti to promijenu? I zašto takvi događaj ne dobiju malo više medijskog prostora? Ako se već bavimo definicijom obitelji koja je nama poznata još od osnovne škole, što ne bi bila bitna vijest o pravima životinja? I svaki dan se pitam kako da JA to promijenim.... Ne znam, nisam pametna....
Oznake: pravdazaživotinje
04.10.2017. u 14:15 | 2 Komentara | Print | # | ^
