Treba mi mir. Želim sjediti negdje gdje nema puno ljudi ili sama u svojoj sobi sa slušalicama na ušima. Dosta mi je buke, problema i briga. Previše me smetaju postupci nekih ljudi. Ne samo jedne osobe, nego više njih. Zanemarujem sve što je loše, tu su ljudi koje volim. Koji mi trenutno trebaju najviše na svijetu. Ovaj put imam premalo snage da se sama izvlačim iz trenutnog stanja. A vani čak ni ne pada kiša, toplo je, makar ne sija sunce. Slušam pjesme koje sam prije slušala. Previše me podsjećaju na neke stvari i neke osobe. Stvari koje su neostvarive i osobe koje su nedodirljive. Uvijek je najbolje pomiriti se sa činjenicama. No što je s onim nada umire posljednja i nikada ne znaš što se može dogoditi, sve je moguće. Vrijedi li u ovakvim situacijama vjerovati u tako nešto? Htjela bih dopustiti suzama da krenu.



Sutra je novi dan. Biti će bolje. :)

=*