Tužno mi je gledati kako je ovo prvi post objavljen na blogu. Zašto sam to učinila? Zašto sam obrisala blog koji sam otvorila još ne toliko davne 2006. godine?!? Krećem ponovo, možda mi novi blog i pomogne da krenem sa mnogo drugih stvari ponovo. Na onom su bile svakakve uspomene, toliko toga je u njemu bilo zapisano. Neki će reći -''kako ti se to samo da pisati''. Nekima će to biti samo obična web stranica. Sada je to izbrisano zauvijek. Ostaje mi samo jedna opcija, početi pisati ponovo. Mnogo njih je počelo pisati blog, pa bi ga nakon par dana izbrisali i otvorili novi. Ja sam svoj držala 3 godine. Dok mi nije puklo da ga izbrišem. Izbrisala sam ga. Tako lako mi je to pošlo od ruke. A bilo mi je žao otvarati novi, zbog sjećanja na stari. Okay, nećemo pretjerivati. Još uvijek je to samo web stranica. Uživam u praznicima. Ne događa se ništa toliko uzbudljivo da bih vam mogla o tome pričati. Danas je Uskrs. Zadnjih par godina sve mi se vrtilo oko poklona. Božić, Uskrs, Sveti Nikola. Prva asocijacija pokloni, pare, pokloni, pare. Sada mi više ni to nije važno. Ne smatram se vjernicom, više ateistom. Ne marim previše za neke blagdane. Čak sam i previše puta samog Boga i Isusa opsovala. Znam da će vam sada na pomisao doći koja je ovo glupača, kako može tako nešto i pričati! Okay, nema veze. Svatko vjeruje u nešto. Ne radim razliku između vjernika i ne vjernika. Poštujem one koji smatraju da je Bog stvorio svijet, ali i one koji smatraju da je nastao Velikim Praskom. Svatko ima svoju teoriju i ako mu je jedna po volji neka se pouzda u nju. Zašto ne? Ljudi smo, imamo pravo glasa i biranja. Smatram da se ljudi ne bi trebali međusobno vrijeđati zbog toga tko u što vjeruje. Svatko u nešto, drago mi je ako vjeruješ, ali uvrede na nečiji račun zbog toga zadrži za sebe!
Obećajem da ću ponovo srediti blog. Nisam početnica. Dajte mi vremena. Možda uspomene sa prošlog bloga i ostanu iza mene!