Nedavno na fejsu otkrijem da se moje dvije prijateljica također znaju i nikako mi nije bilo jasno kako, nisam nalazila poveznicu, činilo mi se da ništa zajedničko nemaju. Pa sam pitala ovu koju bolje poznajem. Ispostavilo se da imaju zajedničkog prijatelja (nisam ulazila u detalje), da su samo fejs-frendice, ne znaju se 'uživo'. Kaže ova moja bliža: 'Joj, ona je meni tako super!' A ja znam ovu drugu u real life. I nije mi nimalo super, dapače, antipatična mi je skroz, a pošto znam njenog muža cijeli život, prihvatila sam i nju i tako sa vremena na vrijeme odslušam njene žalopojke i još koješta jer se, eto, ne želim zamjeriti njemu... A na fejsu je ona super, piše postove, stavlja fotke prirode i društva - ispada da ima bogat društveni život...itd. Pa ja tako nešto mislim - tko smo ustvari pravi 'mi'? Ovi u virtuali ili oni svakodnevni? Npr. ja sam jednu blogericu totalno šokirala kad smo se čule telefonom , kaže ona da je pretpostavljala da je 'krvi broj jer joj se ozbiljnim tonom javila neka gospođa'. Imate li vi prijatelja koji su drugačiji u jednoj i drugoj stvarnosti? |
Na povratničkom postu mi @Prozor u svijet napisala 'tko god da si' pa sam shvatila da ima ovdje ljudi koji ne znaju tko sam, čini mi se i više od onih koji me znaju 'od davnina' Tko sam ja? Žena, majka, kraljica. Možda ne baš tim redom... Mislim da sam ponajprije i ponajviše Majka. Koja se trudi ne gušiti ''dijete'' od skoro 30 godina. Pa tako više ne govorim kad ode na službeni put 'pazi kako voziš, javi se ....' nego samo: ' i znaš već - blablabla' (doslovno - blababla) Ponekad sam i nemajka, pa mu uzimam svaki mjesec stanarinu/hranarinu pošto živi sa nama kad je u Hr (3 dana tjedno) i nemajka sam jer mu ne ispeglam svaki put robu. I buduća svekrva sam. Ozbiljno se pripremam na tu ulogu prisjećajući se kakva svekrva ne smijem biti. I jedvačekampostati baka sam. I Žena. Supruga sam. 30 godina. To, valjda, pogotovo u današnje doba, puno govori samo po sebi. Valjda sam dobra supruga. Ili imam dobrog muža . I snaha sam. Ehhhhhhh... (duboki uzdah) Koja je naučila da je u životu najvažnija stvar naučiti odmahnuti rukom. I ići dalje. Ok, ponekad treba nekoliko puta odmahnuti I direktor sam. I djelatnica. I čistačica. 3u1. Djelatnica voli svoj posao a direktorica i čistačica svoj ne vole baš nimalo pa je taj dio posla najčešće u popriličnom rasulu. Još sam i član OPG-a koji sadi i uzgaja cvijeće. Znam, baš divno zvuči, ponekad i jest divno. Kad ne bole leđa od divote Tko sam još? Zaljubljenik u fotografiju koji je naučio toliko da zna da ništa ne zna i koji zna da treba još puno učiti. I koji je lijen za to i trenutno ne vidi baš ni svrhu pa sve manje fotka. Ja sam i wannabe planinar. Jer volim brda. Nevolja je što su svi izleti vikendom koji ja radim i kojim jedino nešto zaradim pa ih ne propuštam. A kako me mirovinskom reformom kači rad do 65. sumnjam da ću i u mirovini planinariti...no, tko zna, možda ipak hoću! I, da, još sam Kalimero. Smeta me nepravda Svašta sam još...često mi je jezik brži od pameti, kažem nešto što bi bilo bolje prešutjeti pa povrijedim nekog, nisam zlonamjerna gotovo nikad, samo nepromišljena I, da, na Blogu.hr sam almost 12 godina A sad, da malo uljepšam (opet) post, @gogoo je pitao za fotke buketa, pa evo, ja to tako: I sad vidim da su mi ovo sve stare fotke, novije su u mobu a to mi se sad ne da prebacivati...nema veze, cvijeće je |
U dokolici godišnjeg odmora u sred zime, skrolam po fejsu (i Blogu) pa mi tako danas iskoči 'članak' u kojem je 'novinarka' išla istraživati po trgovinama koliko su prodavačice ljubazne, i to na načina da ih provocira i bude 'kupac iz noćne more'! Zaključila je da su sve bile ljubazne prema njoj koja ih je maltretirala i na kraju ništa nije kupila. Poantu njene priče ja ne znam. Osim one da je na taj način rekla svima onima njoj sličnima da to mogu slobodno raditi jer ih prodavačice moraju trpjeti. Baš krasno! Čula je žena za pojam 'istraživačko novinarstvo' pa se htjela latiti tog posla. A pošto živimo tu gdje živimo tema za neovisne istrage ima na pretek. Ali, avaj, ne možeš baš čačkati posvuda, nekom ćeš se zamjeriti pa šta onda? Ali, ona bi istaživala! Pa se sjetila da nije važno hoćeš li se zamjeriti tamo nekoj prodavačici jerbo, ta da je utjecajna i da ti može naštetiti ne bi ni radila taj posao! Pa ajmo njoj pilati živce! Bljak! Jedino u cijeloj toj priči dobro je što su svi komentatori na fejsu bili složni - osudili su nju i njeno ponašanje. Čudno jer se uvijek nađe barem netko kontra. E, sad, kad smo kod komentara, u ovom slučaju a i onda kad se priča o radu nedjeljom, meni uvijek bode oči riječ 'jadne' žene i količina sažaljenja prema njima/nama jer i ja radim sa ljudima i nedjeljom, doduše, 'za sebe' pa onda spadam u neku drugu kategoriju. Dakle, nisu one jadne, one rade sasvim običan posao, društvu potreban, uglavnom ga rade pošteno i zaslužuju dozu poštovanja kao i svako drugo zanimanje. Da, malo su plaćene, al' jbg nismo svi doktori i programeri da možemo imati velike plaće. Jadne su jedino zbog toga što vam ne mogu reći 'e, pa gospođo, to je vama premalo, nemojte ni pokušavati obući, potrgat ćete'. Ja to mogu reći i kažem, doduše, nakon što me se zaista isprovocira i kad vidim da je netko bahat i nepažljiv. Tom rječju 'jadne' stavljate sebe iznad tih prodavačica, a zašto? Zbog svega gore navedenog. A ne sažaljevate neku frizerku, cvjećarku, službenicu na nekom šalteru...u čemu je razlika? I, nemojte pobogu, nedjeljom u trgovini reći 'a jadni vi morate raditi na nedjelju'! (Fotka nema veze sa postom, tek da ga malo uljepša) |