piskaranja jedne (informatički polupismene) mame teenagera i supruge pre(ne)zaposlenog muža........(ovo je bilo napisano prije prvog posta, dakle 26.02.2007. neka tako ostane mada......teenager to odavno više nije)
Ispričavam se svima koji pišu poeziju što ih ne komentiram. Nemam vremena za kvalitetno čitanje i komentiranje, a da vam pišem reda radi .......
Djeci dajemo dvije stvari- korjene i krila.
Prijatelj- to je onaj koji zna sve o vama, a ipak vas voli.
Uspjeh nije nikada ne pasti, već podići se svaki put kad padnemo
(Konfucije)
Kad rat mine sokole,
Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.
Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca
('ukradeno' sa bloga Afrika )