Nedavno jedan vrlo nesimpatični čovjek ispriča vic na temu obiteljskog nasilja koji meni nije bio nimalo smiješan....meni odmah tlak skoči na 300, para krene na uši (pokušala sam napisati 'uha' ali uzrečica gubi na smislu) a iz usta mi krene bujica riječi! Jer, u tome što netko tuče ženu 'prema potrebi' ja ne vidim ništa smiješno. Priča kolega kako je njegov tast napao punicu pa su zvali policiju. Došli mladi policajci, cura i dečko, mladi, sitni a ovaj od 120 kila 'cuka' i na njih, oni se, naravno, boje a on to osjeti. Jer mu fizički ne mogu ništa, jedino što mogu je pucati a to baš i nije jednostavna odluka. Oni su napravili zapisnik, otišli, on će dobiti novčanu kaznu (koju će žena isto osjetiti) i tako do iduće prilike. Jer, taj isti nasilnik ne napada svog zeta, mog kolegu. Jerbo je ovaj ipak malo jači i mlađi. I svi su oni takvi. Jaki su prema slabijima. Pa sam ja našla vrlo jednostavno riješenje. Mirku Filipoviću treba sparing partner. Pretpostavljam da mu nije lako pronaći nekog tko će pristati da ga on istuče. Sa mojoj ideom bi ih imao napretek. Pošto Mirko nije baš nešto jako visok i naizgled jak, nasilnici bi i pomislili da ga mogu srediti. E, pa kad bi ih on koji put zakačio 'zadnjim kružnim' i kad bi na vlastitoj koži osjetili kako je to kad te netko jači mlatne, razmislili bi idući put žele li biti bračni ili sparing partneri! Pa smo jako brzo riješili nasilnike, Mirko zadovoljan, žene i djeca mirni.....svi sretni! |
Sjela ja tako za volan mog Ducata pa pravac - jug. Lav je na suvozačevom sjedalu sa rukom u gipsu. Nemojte mislit da mi je bilo lako! Gas, gas, četrvrta peta, šaltaj, daj mu malo života....nisam više znala da li vozim kombi ili se spremam poletjeti. Kažu da ne možeš ići prema jugu starom cestom a da ne staneš kod Macole. I čim to tako svi kažu ja odmah baš ne bi, ali, Lav hoće 'jer oni uvijek staju kad idu dolje' pa ja pristala da ne kvarim tradiciju. U životu nisam popila goru kavu! Točnije nisam ju ni popila jer je bila toliko grozna, kisela, nepitka da sam ju ostavila! A i rekla sam to konobarici kad sam plaćala....dam ja njoj 20 kuna i usput se potužim na kavu a ona 'samo malo'....mislim ja da mi ide po drugu kavu, kako bi i bio red kad se gost potuži, i kažem 'ne, ne treba, dobro je' (neću sad čekati još jednu kavu a nemam ni volje) a ona meni 'hvala vam lijepa', spremi onih moji 20 kuna i 4 kune kusura, ispriča se za kavu i ...ode!!! Ja i moj dugački brzopleti jezik! I tako sam i ja konačno bila malo južnije! Prošla kroz Sveti Rok (ja obožavam tunele) i baš mi je kul taj tunel, čak nije ni jako mračan kad skineš sunčane naočale, vidjela nakon dugo godinaVelebit , bućnula sa malo u more....sve u svemu, osim 4 kune i još par sitnica - solidan dan A da, doživjela sam i šok! Prepisat ću status sa fejsa: 'Ma, koja budala je dozvolila McDonald's na Plitvicama???' Usred one divote, prirode - žuto crveni blještavi Mek! Užas! |
I baš me eto isprovocirali da napišem post! A vjerovali ili ne, danas sam imala barem 5 tema o kojima bih pisala a sad - ništa. Jer valjda od mog prvog posta ja živim pišući postove u glavi, razmišljam tako. Zaraza je to, samo je ljenost natipkati to sa vremena na vrijeme. Ne znam šta je to, ali svi ljudi oko mene su nekakvi nikakvi, sve to ozbiljno, zabrinuto, ljutito.....alo, šta vam je, dajte malo života!? Ovo je apel onima iz RL. Svih dosadašnjih godina se znalo naći poneka mušterija koja te nasmije do suza, ove godine ništa, svi nešto jamravi. Pa onda ružne vijesti. Svud okolo bolest, smrt, otkazi....strašno! Danas sam konačno čula lijepu vijest - simpatični mladi ljudi čekaju bebu i vesele joj se. Ali....ja bih još lijepih vijesti. Ima tko kakvu? Vic za kraj.... Pita pacijetica doktora: 'Doktore, koje bi mi vježbe preporučili za mršavljanje?' -Okrenite glavu najprije na lijevu pa onda na desnu stranu... -Koliko puta moram ponoviti vježbu? -Svaki put kad vas netko ponudi da jedete! |