sunce na prozoru

subota, 11.12.2010.

Hvala mojim anđelima

Mili moji,
sad kada ste napokon zajedno, vjerujem da ste sretniji nego prije. Vaša se ljubav tijekom teškoga života pomalo zagubila, negdje.... usput..... zalutala u bespućima. Ne, znam da nije nestala, ali uz sve teškoće koje su vas pratile na vašem putu, samo se malo uplašila. Kako bi i mogla nestati, nakon hrabrih početaka u kojima je odolijevala svim onim neprijateljskim napadajima koji su vas pokušavali razdvojiti. Nasrtajima sitnih, malih duša kojima je pomrsila račune.
Što god da se dešavalo sa našom malom obitelji, sloga i odanost nikad nas nije napustila. Čak ni kad je bilo najteže. A bilo je.... bilo je svega... ali bilo je i ljubavi. Da sam u njoj začeta, s njome dočekana i u njoj odgajana, znala sam ja to, ne brinite. Kad mi je najteže sjetim se vaših priča.
One o najmanjoj svadbi na svijetu. Silvestrova i guste magle, kada te male svatove ni jedan taksista nije htio voziti od Gradske vijećnice na periferiju. Kumine slomljene potpetice i zabrinutih mladenkinih roditelja, što sa strahom iščekuju novopečeni bračni par i njihove kumove sa večerom.
Sjetim se kako su ti predbacivali da si ga " upecala ".... mora da si trudna... pa ti si starija od njega...
Sjećam se kako nisi dao da je gaze,...najrođenijoj si okrenuo zbog nje leđa...nikome nisi dopuštao da o njoj ružno govori...
Pokazali ste im svima gdje im je mjesto... jer, prošla je godina, druga,...a bome i treća, kad rodilo se dijete.
Pokazali smo njima, urotivši se skupa, protiv onih koji su druge sudili po sebi. Urotilo se dvoje, a sa njima treće... ono još nerođeno.
Sjetim se i priče o tome kako sam dobila ime.
Ti ga nisi znala, niti kuma nije, baka... nitko. On ga je napisao na komadiću papira, u kovertu zatvorio. Ime jedno,....jedino...žensko, mada nitko nije znao što u sebi nosiš.
Gotovo cijelu jednu noć pogađale su imena.... Ona i kuma, kumina kći od nekih šesnaest ljeta... Bio si neumoljiv, pogađale su dugo, al' pogodile nisu. Što se tada odigravalo u tebi samo ti si znao, ali ta mi je priča uvijek vraćala vjeru u tvoju ljubav, kad bi je nešto poljuljalo.
U mukama si porođajnim, kakvim, to samo ti si znala, iznijela na svijet djevojčicu bez imena. Kad je sve završilo i u tvoje izmučeno tijelo vratila se snaga, telefon se njegovim glasom oglasio. Sestra je tebi i svima obznanila: Gospođo ....., kćer vam se zove ......
Najmiliji moji, nedostajete mi danas. Po prvi puta u svome životu na ovaj dan sam bez vas oboje.
Najdraži moji, volite se dalje,...tamo, daleko od ovog bešćutnog svijeta. Volite se jako, počivajte u miru i čuvajte me, anđeli moji, do časa kada naći ćemo se opet.
Ljubljeni moji, tužna sam vam danas, a onda....ipak,.... malo sam i sretna. Vas mi više nema, al' imam svoje dečke i beskrajno ih volim.


... ali ipak, ...reći moram jedno...
.......danas Vas mili, posebno volim!!!

- 08:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (9)
Veljača 2011 (7)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (1)

Opis bloga








  • ____________ * * * ___________________
    Gavom kroz zid......perom kroz život..... maštom kroz vrijeme

Linkovi

Trajno vlasništvo

  • *********

    Misao je jedino što nas određuje



    *********

    Za čovjeka
    koji tijekom svog života
    upozna mnogo ljudi,
    može se reći da je
    živio zanimljivo.

    Za čovjeka
    koji ima sreću
    upoznati ljude
    KOJE VRIJEDI POZNAVATI
    može se reći da je
    blagoslovljen.



    ************




    NOVIGRAJSKA NEVISTA

    Blogoplovci moji dragi pitam vas sad,
    jeste li čuli za jedan mali grad.
    I mislit ćete da valjam fore,
    taj mali gradić ima i svoje more.
    I da dođete do spoznaje nove,
    taj mali gradić se Novigrad zove.
    Bog je stvorio ovu oazu malu,
    u jednom podvelebitskom morskom kanalu.
    A ja eto kažem sada vama svima,
    da taj mali gradić i svoju nevistu ima.
    Upoznali su se oni davno, davno,
    i do dan danas se vole javno.
    I da me pitate ne bih vam reći znao,
    ko je koga prvi odabrao.
    I ta njihova ljubav ima puno stila,
    jer je to ljubav na prvi pogled bila.
    I ta ih ljubav uvik na kušnju stavlja,
    al' cili život se ne zaboravlja.
    U tom malom gradiću, uvik ti pamet stane,
    u njem novigrajska nevista provodi svoje najlipše dane.
    I u njemu joj je pomogao dragi Bog,
    da upozna i drugu ljubav života svog.
    Jer Božja providnost je tako htjela,
    da je jednog simpa Novigrajca srela.
    A da se je dragi Bog s njima bavio,
    njihovu ljubav na kušnju je stavio.
    Jer propuhale su mnoge podvelebitske bure,
    dok je Novigrajac opet doša do ove simpa cure.
    Je da su čudne neke naše životne role,
    ali tad su shvatili da se doista vole.
    Tad je nevista rekla da neće to štimati,
    jer možda neće moći djece imati.
    Ali tad je čula ono što od srca želi,
    a Novigrajac ju je kupio za život cijeli.
    Je da se je na iglicama pekao,
    ali ovoj mudroj curi on je ovo rekao.
    Božja je volja hoćemo li djece imati,
    ali ako me voliš naš brak će uvik štimati.
    Da imamo djecu, dragom Bogu ću da se molim,
    ali ja te želim ženit, zato što te volim.
    Poslije toga je sve išlo kao po loju,
    i Novigrad je dobio nevistu svoju.
    I sad eto znate posjetitelji ovoga bloga,
    da je udana za Novigrad i Novigrajca svoga.
    A da njihova bude potpuna srića,
    dragi Bog se pobrinuo da dobiju jednog malog tića.
    I ispunila se njihova zajednička želja,
    jer on je ponos svojih roditelja.
    I mudro oni morem života plove,
    a taj mali tić se sada JUNIOR zove.
    On je oličenje, dobrote, poštenja i rada,
    i dokaz da jabuka daleko od stabla ne pada.
    A nevista za Novigrajca kaže da ima navike stare,
    i da je tvrdoglav kao dalmatinsko magare.
    I da je s njime bilo i cukra i soli,
    al' jedno zna da njega najviše voli.
    I ova priča je i lijepa i sjetna,
    ali oni su vam jedna obitelj SRETNA.
    A dragi Bog kao da je i moju želju znao,
    jer sam i ja Novigrajsku nevistu upoznao.
    Jer baš zhavaljujući dragom Bogu,
    upoznao sam je na drage mi škojarice blogu.
    I nastavit će se druženje naše,
    jer mi ova draga žena, onako ljudski paše.
    Sve radi od srca a ništa u fušu,
    a njene riječi na blogu, su odmor za svačiju dušu.
    Al' neka znade i ovo cila net nacija,
    da je meni Mosor uvik inspiracija.
    Dok sam tamo vadio kumpire, i oko mene letile mušice,
    sitija san se ove pisme i ove drage dušice.
    Pisma je od srca, i je malo mimo plana,
    ali ipak je ugledala svitlo dana.
    Jer blogoplovci moji dragi, čuda vam trista,
    jedna je i jedina NOVIGRAJSKA NEVISTA.

    ....../ Šmrika/.......



    ZAHVALNOST

    Nije zahvalnost ono
    što čini davanje lijepim....
    ljepota je u očima,
    koje ti kažu da si znao
    zato si i dao



    PRIJATELJSTVO

    Prijateljstvo je poput
    dragog kamena......
    ako ti njegov sjaj ugrije srce
    tada znaš
    ..........ono je pravo.




    LJUDI

    Ljudi su poput
    umjetničkih djela.....
    neka ti se svide
    već na prvi pogled,
    u neke moraš
    proniknuti dubok,
    a neka ti se
    ni uz sav tvoj trud
    nikada neće svidjeti,
    jer ih zapravo
    ........ne razumiješ.





VEČERNJI SUSRET

  • Isuse, dođoh Ti reći,
    kako me u srcu i prsima guši.
    Od neisplakanih suza,
    kako me boli u duši....
    Dođoh Ti šapnuti
    kako mi Križ izrani rame
    i kako ga teško nosim,
    jer je pretežak za me.
    Dođoh da Ti se tužim
    u suton ovoga dana,
    jer me odviše peče
    i boli moja rana.

    Nađoh Te u mraku,
    tek vječni žižak je sjao,
    da ću Ti doći, dakako
    da si unaprijed znao.
    Klekoh da Ti se jadam...
    ali zbuni me Tvoje raspelo,
    žižak Ti rasvijetlio lice...
    raspeto presveto tijelo....

    U suzama i krvi,
    izmučen, izboden, raspet i......sam!
    O Bože, što da se tužim....
    mene je pred Tobom sram!
    Gle, Ti nijemo šutiš,
    nikom se potužio nisi,
    a Tvoje presveto tijelo
    stravično na križu visi.....

    Pribite ruke i noge,
    pribito srce je Tvoje.
    Kako je patnja teška,
    a sitne su boli moje.
    Isuse dođoh se jadati
    u suton ovog dana,
    ali motreći Tebe....
    iščeznu moja rana.


    ( vlč. Zlatko Sudac)