19

ponedjeljak

ožujak

2012

Consequences

Today my cat died.
From injuries of february love fight.


Izvor: maturalni rad ®



Područje ovog rada je daleka povijest koja se u pojedinim dijelovima susreće s arheologijom. Radi se o povijesnim ličnostima, situacijama i događajima iz 14.st.p.n.e. u vrijeme vladavine faraona na području Egipta. Kao što je vidljivo iz naslova središnja tema je život egipatske kraljice Nefertiti i okolnosti za vrijeme kojih je djelovala. Naredni tekst je pokušaj približavanja jedne posve drugačije civilizacije i načina života od ovog našeg, sadašnjeg ali i dokaz o moći i sposobnosti žena da uspješno sudjeluju u javnom, političkom životu i upravljaju velesilom. U osam poglavlja smještene su informacije za koje postoje dokazi, a kako se radi o zaista dalekoj povijesti to su tipični arheološki nalazi - slikovni primjeri reljefa, statue, natpisi u grobovima, mumije i sl.
Tekst započinje objašnjenjem tko je uopće bila ova kraljica i koje sve teorije postoje o njenom porijeklu. Zatim slijedi par riječi o dokazu o njenom nesvakidašnjem izgledu, a nastavak govori o velikoj prekretnici u njenom životu i o situaciji koja ju je dočekala pri dolasku u drugu zemlju. Kronološki slijedi politički i obiteljski uspon te potezi koji su je zajedno sa suvladarom smjestili u značajan dio povijesti. Jedno od tih obilježja je i opisana amarnska umjetnost. Pred kraj je opisan krah njenog životnog suputnika, faraona, a potom i njezin vlastiti slom. Završava najnovijim istraživanjima u području arheologije i egiptologije te mogućim pronalaskom Nefertitine mumije.


Odakle dolazi Nefertiti?

Nefertiti , čije je puno ime bilo Nefer-nefru-Aton, što u prijevodu sa staroegipatskog znači «Ljepotica koja je došla» ili «Atonova najljepša» , žena je zagonetnog porijekla. Živjela je u vrijeme Nove Egipatske države, za vrijeme 18. dinastije ali već po samom poetskom i opisnom imenu zaključujemo da nije bila Egipćanka.
Prema najnovijim ispitivanjima ona je bila azijska princeza, točnije iz Mitannie, koju su otac i egipatski faraon zamijenili za čisto zlato. Život joj je bio neobična pustolovina. Živjela je u ogromnom bogatstvu, bila obožavana od naroda i kraljeva, slavljena kao najljepša žena svijeta ali je iskusila i najdublju samoću i očaj.
O prvih četrnaest godina njezina života ne zna se gotovo ništa jer je mitanijska kultura, za razliku od egipatske, ostavila vrlo malo dokaza. To je kraljevstvo postojalo negdje u blizini Sirije, a upravo početkom vladavine 18. dinastije mitanijski i egipatski kraljevi prvi puta dolaze u kontakt te njihova suradnja kasnije rezultira i Nefertitinim dolaskom u Egipat.
U kraljevskoj prijepisni u pismima koje su izmjenjivali kraljevi piše da je Nefertiti zamijenjena za onoliko zlata koliko je potrebno za nove javne građevine u Mitanni, uz uvjet da se promijeni granica sjevera Egipta prema Mitanni. Glavni razlog ovakve suradnje i međusobnog pomaganja bilo je traženje saveznika za slučaj kada dođu teška vremena s kakvima je Egipat već imao iskustva u doba napada Hiksa .
Kada se oko 1381. pr.n.e. rodila Nefertiti, njezin otac, mitanijski kralj po imenu Tušrata, vladao je točno četiri godine. U dalekom Egiptu vladao je Amenofis III i to već dvadesetu godinu te je bio pred krajem svog života. Nefertiti se pri rođenju zvala Tadukhepa, a novo ime primila je tak kasnije u Egiptu. Za 18. dinastije diplomatske ženidbe nisu bile rijetkost iako je bila rijetkost da neka strankinja u novoj domovini uzme i novo ime. Razlog njenom novom imenu možda je bio taj što je Egipćanima bilo teško i nespretno izgovarati strana imena ili su time željeli iskazati svoju naklonost prema «novoj», «pridošloj».
Nefertiti je imala nježne crte lica, velike oči, bila je mršava i krhka, a visoka jedva metar i 40 cm. Najveći dojam na Egipćane vjerojatno je ostavila bjelina njene kože. To ujedno pokazuje da je Nefertiti bila princeza a ne obična djevojka jer je samo kralj mogao osigurati svojoj kćeri da je za cijela djetinjstva nijednom ne obasja sunce. Otmjeno bljedilo, u ono doba, bilo je odlučujući kriterij ljepote. Neegipatski izgled buduće egipatske kraljice potvrđuje se i time što je kosu pokrivala plavom kapom( sl.1) kakvu su nosile samo azijske kraljice. Kako je plava bila boja bogova, a time i vladara, i to je jedan od dokaza da je bila kraljevskog porijekla.

Čuvena bista - zagonetka


Bista kraljice Nefertiti pronađena je 7.prosinca 1912. ali je svijetu otkrivena tek 13 godina kasnije.
U to vrijeme Egipatske vlasti postavile su kao uvjet za vršenje iskopavanja da im se prepuste svi nalazi. Kako su ovaj kip pronašli njemački arheolozi nije im bilo dopušteno njegovo iznašanje iz Egipta pa je čuvena bista u Njemačku došla ilegalnim putem što se naravno moralo tajiti. Kasnije je istina izašla na vidjelo ali je novim zakonima dopušteno da se poprsje zadrži u Njemačkoj, gdje se nalazi i danas - u Egipatskom muzeju u Berlinu.
Ova 48 cm visoka bista predstavlja bezvremenski lijepo žensko lice. Izradio ju je tadašnji slavni kipar – Tutmozis, u vrijeme kada je Nefertiti imala nekih dvadeset pet godina. No osim zagonetne ljepote bista je poznata i po tome što na njoj nema dovršenog lijevog oka. Navodno da se tokom povijesti ni o jednom ljudskom oku nije toliko raspravljalo kao o lijevom oku kraljice Nefertiti. Vrlo je neobično kada je umjetničko djelo do pojedinosti dovršeno a nedostaje mu jedan bitan detalj, pa se iza te neobičnosti vjerojatno krila neka namjera.
Činjenica je da to lijevo oko nije uništeno već ga glavni kipar Tutmozis nije ni izradio pošto nema tragova ni znakova obrade. Kako su u starom Egiptu bile česte bolesti očiju i sljepoća pretpostavljalo se da je kraljica bila bez jednog oka. Ali to osporavaju kasniji brojni nalazi, slike na zidnim reljefima na kojima kraljici ne nedostaje ni jedno oko. Tako je ipak prihvaćena sljedeća teorija. Noviji nalazi iz Amarne (1970. g)- – tri ploče «izvještaja iz sudnice» - pokazuju da je Nefertiti bila sklona pustolovinama i da je bezobzirno odbacivala svoje ljubavnike nakon nekog vremena. S tim u vezi vjerojatno se zaljubila u kipara dok mu je sjedila kao model, neosporno je da se i on zaljubio u nju, ali kad ga je odbacila on joj se mogao osvetiti jedino narušivši sklad njene ljepote, odnosno namjerno nedovršivši lijevo oko. Tako je dat odgovor na veliku zagonetku vezanu upravo uz njenu najpoznatiju bistu.




Ljubav...

Tadukhepa je došla u Egipat 1366.g.pr.n.e., u svojoj petnaestoj godini kako bi postala žena tadašnjeg faraona Amenofisa III. Njemu su tada zbog bolesti ostale jedva dvije godine života. Osim uobičajenog miraza koji je uključivao konja, kola, oružje, postelju, škrinju, odjeću, suđe te birani kovani i rezbareni nakit ona je u Tebu donjela i čudesni božanski kip božice Ištar. To je bila sumeranska i babilonsko-asirska božica ljubavi i rata ali je posjedovala i izvanrednu ljekovitu moć. Osim što taj kip dokazuje da je Tadukhepa znala za loše zdravstveno stanje svog budućeg supruga, sa stajališta vjere pokazuje i prvi predznak raspada egipatskog kulta. Faraon nije bio samo poglavar države već i vjerski poglavar, štoviše i sam bog kojem su se klanjali, a mišlju da će mu neki sumeranski kip pomoći olakšati boli udaljuje ga od vlastite vjere.
U Egiptu je «pridošla» dočekana uz veliku proslavu što je uključivalo i različite obrede prinošenja životinjskih žrtava bogovima što je i jedna od značajki tadašnje egipatske tradicije. No dočekala ju je i Teja, «glavna supruga» Amenofisa III. Broj žena koje bi neki uglednik, a pogotovo faraon, imao u to je doba bilo jedino pitanje troškova.
Nova je supruga u Tebi mnogo povećavala ugled dotičnog, što veći harem, to veći ugled. Svi Egipćani bili su monogamni i imali su jednu legalnu suprugu, majku nasljednika i gospodaricu, a ako je neki čovjek htio imati više žena nije morao obuzdavati svoje osjećaje već bi ostale žene uzeo u svoj harem kao sporedne supruge. Takva je sudbina «sporedne supruge» zadesila dakle i Nefertiti. Te sporedne žene često bi ugrožavale položaj «gospodarice kuće». Poznato je pet imena «sporednih supruga» Amenofisa III za njegova pedesetčetirigodišnjeg života ali ni jedna nije posebno zapažena niti se dugo zadržala na dvoru. Jedino objašnjenje za to da glavna kraljevska supruga Teje nije mladu Nefertiti smatrala suparnicom i da se nije pobrinula da nestane s harema, kao mnoge prije nje, jest njihovo zajedničko porijeklo – Mitanni, isti odgoj i uspomene na zajedničku domovinu. Tako je postojao svojevrsni dogovor između dviju kraljica: Teja je ostala kraljevska supruga, a Nefertiti sporedna supruga. Vjerojatno se zbog toga, a i kratkog zajedničkog života s Amenofisom III Nefertiti nikada nije navodila kao njegova supruga. Sama kraljica Teje vodila je sličan život i imala sličnu političku ulogu kao i kasnije Nefertiti. Nakon 10. godine vladavine Amenofisa III ne zna se za gotovo nikakvu njegovu političku aktivnost iako je bio u najboljim godinama života. Apsolutnu vlast u rukama držala je Teje, barem od 1366.g.pr.n.e. nadalje kada se faraonovo zdravlje toliko pogoršalo da je zatražio već spomenuti kip božice Ištar. To dokazuje pismo koje je neposredno pred smrt Amnofisa III Tušrata poslao Teji i njezina vlastita državnička prepiska. Samo se je jedna jedina «kraljevska supruga» prije i poslije nje samostalno dopisivala s drugim vladarima, a to je bila dvadeset godina kasnije Nefertiti.



Nefertiti – udovica

Nakon godina bolovanja i očite nedjelotvornosti kipa božice Ištar umire egipatski kralj Amenofis III u 38. godini svoje vladavine, u dobi od 45 godina. Nefertiti je dakle postala udovica već u 17-oj godini. Dokaz ovim brojkama, kao uostalom i svakom drugom datiranju su glineni vrčevi u kojima se u starom Egiptu čuvalo vino a koji su se radi uskladištavanja zatvarali i pečatili. Na pečatima su bili zabilježeni godina, ponekad smještaj vinograda, ime vinograda i dan pečaćenja. Godina bi se uvijek bilježila po godini vladavine tadašnjeg faraona. Kako su u tadašnjoj egipatskoj prijestolnici Tebi, u Amenofisovoj palači Malkate, pronađeni natpisi na vrčevima sve do 38. godine sigurno je da je i to zadnja godina njegove vladavine i ujedno godina smrti.


Novi kralj i kraljica


Smrću Amenofisa III Nefertiti i Teja ostaju same, dvije udovice, ali što je još važnije Egipat ostaje bez kralja. U takovoj situaciji glavno pitanje u cijeloj državi jest: » tko će biti novi kralj?!» Ukoliko bi faraon ostavio jednu kćerku i jednog sina tada bi njih dvoje sklopilo brak. Time se sačuvala čistoća krvi vladajuće dinastije i obje zemlje. Gornji i Donji Egipat, imali su predodređenog faraona i kraljevsku suprugu, a vlast su mogli preuzeti tek nakon pokojnikovog pokopa odnosno 90 dana nakon njegove smrti. U ovom slučaju vlast su trebali preuzeti sin Amenofisa III i Teje – Amenofis IV i Nefertiti (sl. 3), pošto kraljevski par nije imao kćerku.

Kao «velika kraljevska supruga» Nefertiti je po svekrvinoj milosti živjela kako i priliči jednoj kraljici Egipta. Njezinu osobnu pratnju, koju je poslao otac Tušrata u Egipat kao miraz sačinjavale su: dvije velike dadilje, dvije dadilje, 10 osobnih paževa, 30 sobarica, 30 slugu, i 100 sluškinja. Otprilike isti broj pratnji morao joj je dati i Amenofis, pa je ukupni broj raznih pomagača i pomagačica bio oko 300 ljudi. Ljepota prirode također je bila podređena kraljici – voljela je egzotičnu faunu kakva se još i danas može naći na nekim nilskim otocima, svugdje su bili uređeni parkovi i u njima zasađeno rijetko bilje, po koje su robovi odlazili u središte Afrike, uokolo su se mogla naći umjetna jezera za osvježenje i Nefertitin najdraži prizor – patke kako plivaju jezerom
.






U prve tri godine braka Nefertiti je rodila tri kćeri (sl. 5.): Meritaton ( «Atonova miljenica»), Maketaton («Atonova štićenica») i Ankhesenpaton («Koja živi s Atonovom pomoći»).

U podizanju kćeri pomagale su joj sluškinje, dječje njegovateljice, dadilje i glavna dadilja koja je vodila vrhovni nadzor nad svima. U starom Egiptu bebe su se dojile do treće godine života, a majke su stalno nosile djecu sa sobom u dugome platnu zavezanom oko vrata. Ne zna se ni za jednu takvu sliku na kojoj bi Nefertiti bila tako prikazana, iako je bila šesterostruka majka. To navodi na zaključak da nije osobno obavljala svoje majčinske dužnosti. Ulogu glavne dadilje obavljala je Ti, supruga «oca božjeg» Aja, koja je imala i titulu «kraljičine dadilje» zbog čega je već spomenuti manji broj egiptologa drži za Nefertitinu majku.
Amenofis IV i Nefertiti prvi su faraonski par koji je vodio vrlo intenzivan i javni obiteljski život. Često su odlazili u šetnje svojom zlatnom kočijom pri čemu su ih pratile kćerke. Djeca su općenito imala veliku slobodu; mogla su se kretati svugdje i u svako doba kraljevskom palačom. Njihova prisutnost nije smetala ni kad bi Amenofis obavljao državničke poslove, pregovarao sa činovnicima i sl. U prvim godinama zajedničkog života Nefertiti i Amenofis nisu se ustručavali grliti i ljubiti u javnosti(sl 6.). Pod tadašnjim egipatskim poljupcem zapravo se podrazumijevalo dodirivanje nosevima. Sav taj lagodan život mogli su si dopustiti jer je Egipat bio moćan i bogat, političkih problema nije bilo, a ako ih je i bilo, ignorirali su ih.









Akhataton


U gradu snova, Sunca, umjetnosti, ljubavi nalazila se i jedna od najljepših egipatskih građevina- Hat Aton ( «Atonova tvrđava»), rezidencija Nefertiti i Eknatona u kojoj su živjeli od 7. godine svoje vladavine. Uz nju se nastavljala Sjeverna palača koja je bila primjer «arhitektonskog majstorstva kod kojeg su umjetnost i priroda povezani na način koji još nikada nije bio postignut» (2,234). Sjeverna palača prije je bila zoološki i botanički vrt nego rezidencija. Zidove su ukrašavali prikazi životinja i biljaka, a prazne prostore oko palače kućice za ptice, ribnjaci, umjetna jezera, cvijeće i životinjski rezervati .Da se ova palača malo duže očuvala ubrajala bi se među svjetska čuda! Prema njoj je vodila glavna «kraljevska ulica» koja je povezivala sve važnije građevine u gradu, a privatne rezidencije s javnim prostorijama povezivao je natkriti most. Na sredini mosta nalazio se otvor s kojeg su se kralj i kraljica svakog jutra pokazivali narodu i primali izraze štovanja. To su bili svečani trenuci za narod, a taj dio mosta poznat je kao «prozor pojavljivanja» (sl.10.)
No Akhataton je imao i svoju ružnu stranu. Imućniji su svoje raskošne kuće gradili uz široke, glavne ulice te iza sebe ostavljali smeće. Tu bi dolazili siromašniji, palili smeće i izgradili svoje kuće u drugom redu. Otpad iza njih palili bi još siromašniji i nastanili se u trećem redu. Što je red bio udaljeniji od «kraljevske ulice» to su jad i bijeda bili veći. Kako do tih dijelova nisu vodile apsolutno nikakve ceste kralj i kraljica nisu dolazili u kontakt s njima, a upitno je jesu li uopće znali za njih.


Umjetnost Amarne

Iako se amarnska umjetnost razvijala tek petnaestak godina uvela je mnoge promjene u dotadašnju umjetnost i zbog tih novosti ima značajno mjesto u povijesti. Novo shvaćanje umjetnosti nije bila samo prirodna potreba za novim, već i izraz posve novog shvaćanja svijeta i na neki način propaganda nove vjere. Najrevolucionarniji konkretni utjecaj Nefertiti na umjetnost bio je sljedeći. Sve do tada egipatski umjetnici prikazivali su muške kipove s jednom nogom isturenom prema naprijed što je trebalo izraziti njihovu političku aktivnost. Žene su uvijek stajale sa skupljenim nogama No sada se taj položaj mijenja pa Nefertiti stoji s isturenom nogom, a Eknaton sa skupljenim nogama. Osim toga po prvi puta su se izražavali starosna dob, radost i tuga. Motivi na kamenu ili kojem drugom materijalu postajali su intimniji i nježniji pa se tako prikazuju proslave rođendana kraljevske djece ili obiteljska atmosfera kada se djeca igraju u majčinom naručju. Na mnogim reljefima u grobnicama mogu se vidjeti prizori obitelji pri jelu i piću, u šetnji vrtovima i vožnji zlatnim kolima. Također se po prvi puta prikazuje žena u bojnim kolima koja ubija neprijatelja, a to je bila Nefertiti. Od materijala najčešće su se upotrebljavali kamen (sl.11.), vapnenac i sadra, te bi se po potrebi presvlačili gipsom ili ebanovinom.


Zaključak...


Egipatska kraljica Nefertiti bila je jedna od najsnažnijih povijesnih ličnosti koja je utjecala na živote svojih suvremenika, podanika i faraona, te narednih generacija, a njezin snažan duh i danas može poslužiti kao primjer i uzor. Kako je povijest učiteljica života, iz priče o ovoj kraljici izlazi da se svaka dovoljno snažna želja može ostvariti ali uz ostvarenje se snose i posljedice. U ovom slučaju ostvareni san je uvođenje nove vjere, osnivanje vlastitog grada i naposlijetku upravljanje jednom velesilom, a posljedica je izdaja naroda pod utjecajem uvijek prisutnih neistomišljenika. Značajnije stvari koje je postigla u svom životu prije svega je premještanje egipatske prijestolnice iz Tebe u novoosnovani Akhetaton te uvođenje nekih promjena, kako vjerskih tako i onih u umjetnosti. Uvođenjem monoteizma zasigurno je utjecala na svijest Egipćana da bolje razumiju ali i ojačaju svoju prvotnu vjeru, a sklonošću i tolerantnošću prema promjenama u umjetnosti doprinijela je njenoj različitosti i razvoju. Njeno djelovanje ostavilo je brojne dokaze i činjenice te učinilo egipatsku povijest bogatijom iako su kasnije generacije željele upravo suprotno. Kraljica Nefertiti tako je jedna od prvih moćnih žena u povijesti i dokaz o njihovoj sposobnosti i inteligenciji.
Pored toga, samo postojanje podataka o životu osobe stare tisućama godina pokazuje razvoj ljudskog uma i tehnologije koja na ovom primjeru pokazuje svoju pozitivnost i značaj. Arheološka istraživanja mogu se usporediti s nekim detektivskim poslom u kojem je sve puno traganja za dokazima, razmišljanja, uspoređivanja i naposljetku otkrivanja činjenica. Ova grana povijest pomaže nam da upoznamo i razumijemo ljudsku prošlost, bolje shvatimo sadašnjost i lakše predvidimo što nas sve čeka u budućnosti. Zaključujem da ova tema može utjecati na osobni razvoj svakog pojedinca, kako proširenjem svojeg znanja tako i primjenom tuđeg iskustva u vječno aktualnom pitanju odnosa među ljudima...








Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.